Skip to the main content

Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, Vol. 36. No. 1-2 (71-72), 2010.

Review article

Pavao Skalić i znanost

Heda Festini

Full text: croatian pdf 324 Kb

page 39-48

downloads: 461

cite

Abstract

Skalićev Epistemon (znalac, poznavatelj) u protestantskoj (1559, Basel) i u katoličkoj verziji (1571, Köln), no bez većih razlika, predstavlja unatoč objedama za kompilaciju i plagijat primjer renesansne filozofije znanosti. Znanosti su još uvijek u sklopu filozofije, Skalić ih pokušava razvrstati ipak drugačije od tradicije: vrhunac pregleda sačinjava teologija, ali ona koja nije u dosegu ljudskog uma (averoističko načelo dvostruke istine, isto Pomponazzi). Ljudski um doseže kao vrhunac simboličku filozofiju (kabalističko i alegorijsko tumačenje Sv. pisma). Napušta se averoističko-aristotelovsko shvaćanje znanosti kao izvjesnog znanja preko magije i kabale (Pico della Mirandola i Telesio) te preko Telesijevog naturalizma koji je bio podloga Galilejevu pojmu znanosti. Skalićev put, iako sinkretistički (tipično za renesansu), uključuje ponajprije prvo u traženju slabije verzije znanja. Skalićeva osebujnost – znanost kao dokazni postupak i iskustvo, znanost kao umijeće, vještina nije koristoljubiva, ali je korisna za čovjekov dobar život (put F. Bacona). Njezino je bitno obilježje vjerojatnost.

Keywords

renesansna magija; teologija; znanosti; Skalićev pojam korisne znanosti

Hrčak ID:

66338

URI

https://hrcak.srce.hr/66338

Publication date:

6.12.2010.

Article data in other languages: italian

Visits: 1.144 *