Pregledni rad

Vlaknima ojačani polimeri Prvi dio: osnove i problematika izgradnje

Ante Lončar
Denis Vojvodić
Dragutin Komar

Sažetak

U članku je predstavljena problematika lomova polimernih materijala, posebice za izradu pomičnih proteza te potreba da se pojačaju. Dan je povijesni razvoj različitih pokušaja ojačanja polimera, već od ojačanja uporabom vlakana. Za to su pogodna ugljična, aramidska, polietilenska i staklena vlakna koja se danas i najviše rabe te tako dobivamo kompozitne materijale poboljšanih svojstava. Glavna zadaća vlakana u kompozitima je veća krutost i čvrstoća, a osnovni materijal (matriks) štiti vlakna i održava ih u položaju koji omogućuje najbolja svojstva kompozitnom materijalu. Problematična je granična površina između vlakna i osnove na kojoj se javljaju mikropukotine, što je posljedica uključevina zraka ili onečišćenja tijekom izrade kompozita, koje slabe mehanička svojstva kompozita. Zato se kvaliteta granične površine poboljšava tretiranjem površine vlakana adhezivnim sredstvima, osobito silanima, kako bi se povećala čvrstoća prianjanja između vlakna i polimerne osnove.

Ključne riječi

ojačanja vlaknima; polimeri; kompoziti; mehanička svojstva

Hrčak ID:

11566

URI

https://hrcak.srce.hr/11566

Datum izdavanja:

1.3.2006.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 4.902 *