Izvorni znanstveni članak
Metafizika nakon metafizike: Limitativna koncepcija prve filozofije u Kanta
Günter Zöller
Sažetak
U članku se ispituje Kantova prosvjetiteljska koncepcija metafizike kao znanosti (Wissenschaft) koju valja držati slobodnom od ideoloških predrasuda i izvanracionalnih kognitivnih resursa te je ustanoviti pod uvjetima javnog, intersubjektivno važećeg diskursa. Analiziram Kantovu vlastitu interpretaciju njegove transcendentalne filozofije kao “metafizike metafizike” i zastupam ekstenzionalni djelomični identitet kritike metafizike i metafizike koja je tako učinjena mogućom. Posebice identificiram “buduću metafiziku”, koju je Kant zamislio kao “metafiziku prirode općenito” ili “fiziologiju čistog uma”, koju je Kant bio zacrtao, ali je sam nikada nije proveo i koju ne treba brkati s “metafizikom materijalne prirode” koju je Kant izložio u svojim Metafizičkim načelima prirodne znanosti (1786). Nadalje pokazujem kako je kod Kanta “ograničenje” (Beschränkung) razuma i njegovih čistih pojmova (kategorija) na osjetilno zrenje kompenzirano “ograničavanjem” osjetilnosti i njenih formalnih uvjeta (vremena i prostora) na pojave, uz isključenje “praznog prostora” onog neosjetilnog. Oslanjajući se na Kantovo razlikovanje “ograničenja” (Schranke) i “granice” (Grenze), utvrđujem točnu poziciju kritičke metafizike “na granici” osjetilnog svijeta i razumskog svijeta. Zaključno tvrdim da je “buduća metafizika koja će biti moguća kao znanost” za Kanta ograničena na transcendentalnu filozofiju, uz isključenje teoretske spoznaje nadosjetilnoga, koja je time zauvijek predana predmetnom području praktički zasnovanoga racionalnog, ali ne-znanstvenog vjerovanja ili vjere (Vernunftglaube).
Ključne riječi
Immanuel Kant; metafizika; metafizika metafizike; Kritika čistog uma; Prolegomena; transcendentalna filozofija; znanost; vjera; granica; ograničenje
Hrčak ID:
225
URI
Datum izdavanja:
8.12.2003.
Posjeta: 4.474 *