Izlaganje sa skupa
KONSTITUTIVNOST NARODA – BITNI ELEMENT KONSTITUTIVNOSTI EUROPSKE BIH
Mato Arlović
orcid.org/0000-0001-8937-1753
; Ustavni sud Republike Hrvatske,
Sažetak
Konstitutivnost naroda Bosne i Hercegovine (BiH) je po prirodi stvari vrlo složeno
multidisciplinarno pitanje. Ono se iskazuje kao kulturna, povijesna, politička, ali i ustavnopravna kategorija koja je u složenim društvenim odnosima ne samo bitni element države BiH već i
jedna od kulturno-političkih kategorija koja je nezaobilazna u ustavnom uređenju BiH kao moderne europske države koja slijedi i prihvaća europsko kulturno, sociološko, političko-pravno
zajedničko naslijeđe utemeljeno na demokraciji, idealima, načelima i ciljevima slobode, vladavine prava, zaštite ljudskih prava i sloboda, uključujući prava i slobode pripadnika nacionalnih i
drugih manjina, te svakog ljudskog bića, poštujući njegovo ljudsko dostojanstvo.
Ustavno uređenje sadržano u sva tri ustava (u Ustavu BiH, Ustavu Federacije BiH i Ustavu
Republike Srpske) prihvatilo je konstitutivnost triju naroda (Bošnjaka, Hrvata i Srba) kao
jednu od bitnih postavki od koje polazi i na kojoj počiva. No, u tom uređenju postoje znatne
razlike koje izazivaju prijepore u tumačenju njihova ustavnog statusa i na formalnoj, ali i
na funkcionalnoj razini poimanja i tumačenja ustavnih tekstova. Ako se k tome pridodaju ustavne sadržajne nedorečenosti, pa i ustavne praznine, poglavito u odnosu na status
nacionalnih manjina te prava i sloboda njihovih pripadnika u pogledu pitanja reprezentacije – zastupljenosti na svim razinama vladanja i upravljanja u BiH, onda je razumljivo do
koje razine je tim problemima danas bremenita ta država. Neka od tih otvorenih pitanja
istumačili su i ustavnosudski razriješili svojim odlukama Ustavni sud BiH te Europski sud
za ljudska prava. No, ona nisu, unatoč naporima, pa i postignutim dogovorima, putem potrebnih izmjena i dopuna provedena kroz Ustav BiH. Doduše, neke izmjene i promjene
amandmanski su napravljene, ali samo u ustavima entiteta, a i one najznačajnije od njih su,
zapravo, entitetima nametnute kao nužne, opravdane i neophodne od visokih predstavnika međunarodne zajednice. Iako su one učinjene i pozivom na potrebu provedbe odluke
U.5/98 Ustavnog suda BiH, postavlja se opravdano pitanje u kojoj mjeri je tim amandmanima ona provedena, a poglavito stajališta Ustavnog suda zauzeta u obrazloženju odluke o
tim pitanjima. Naime, prisutna su utemeljena i opravdana mišljenja da je nekim amandmanima (posebice na Ustav Federacije BiH) narušeno načelo ravnopravnosti i konstitutivnosti Hrvata kao konstitutivnog naroda unutar entiteta FBiH, a da stajališta Ustavnog suda
o ravnopravnosti i jednakosti sva tri konstitutivna naroda kroz Ustav BiH nisu njegovim
izmjenama i dopunama provedena, to ne treba posebice ni dokazivati. Slična situacija je i
s pitanjima koja se tiču statusa nacionalnih manjina, ostvarivanja i zaštite prava i sloboda
njihovih pripadnika, te provedbe odluke Europskog suda za ljudska prava. Zašto ne treba
posebno dokazivati, naprosto zbog toga što revizija Ustava BiH do danas nije učinjena. Slijedom tih pitanja, a u sklopu njih, poglavito pitanje konstitutivnosti tri naroda Bošnjaka,
Hrvata i Srba te njihova ravnopravnost i jednakost postalo je prvorazredno pitanje izmjena
i dopuna Ustava BiH, ne samo u formalnom već i u funkcionalnom smislu. Osim toga ono
je postalo i jedno od ključnih pitanja: koji model, etnički, građanski ili mješoviti, uzeti kao
temelj ustavnog uređenja BiH? Usputno je on otvorio i problem postizanja dogovora i njegove realizacije o reviziji ustavnog uređenja BiH (izmjene i dopune kako Ustava BiH tako i
Ustava FBiH i Ustava RS).
Samo pitanje revizije Ustava BiH (i entitetskih ustava) je postalo ne samo ustavno-konstitucionalizacijsko već i političko pitanje BiH. Njime se bave političke elite u BiH, ali i međunarodne zajednice, politolozi, sociolozi, pravnici i mnogi drugi, i to kako u teorijskim tako
i praktičnim pitanjima. Zašto? Zato što je sadašnja nedorečenost, necjelovitost, pa i međusobna neusklađenost (bez obzira na razloge zašto je to tako) ustavnog uređenja u BiH
postala kočnica društvenog razvoja, ali i potencijalna neuralgična točka koja može ugroziti
i ovako krhki mir, sigurnost i stabilnost u zemlji. Pored toga, sadašnje ustavno uređenje
nije kompatibilno s pravnim stečevinama EU-a, odnosno nije dostatno utemeljeno na zajedničkom europskom kulturnom i političko-pravnom nasljeđu, niti kroz sadržaj ustavnih
tekstova dosljedno provedeno, pa su oni nepodesni ustavni temelj na kojem treba počivati
ustavnopravni poredak BiH koji je validan za njezino priključenje Europskoj uniji.
Stoga je konstitutivnost naroda u BiH danas postalo pitanje od prvorazrednog značaja kako
na unutrašnjem tako i na međunarodnom planu za BiH, njezine narode, nacionalne manjine
i sve građane. O nekim njegovim aspektima značajnim za konstitucionalizaciju BiH kao
europske države izložit ću svoja promišljanja u ovom radu.
Ključne riječi
konstitutivnost naroda; ravnopravnost; jednakost; nacionalne manjine; ustavnost; ustav; reprezentativnost.
Hrčak ID:
227276
URI
Datum izdavanja:
4.6.2018.
Posjeta: 3.526 *