Izvorni znanstveni članak
Solidarnost u misli Ivana Pavla II.: filozofsko-teološki okvir i primjena u razrješavanju međunarodnih sukoba
Zdenko Spajić
orcid.org/0000-0001-7194-8374
; Univerzitet u Sarajevu - Katolički bogoslovni fakultet, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Sažetak
Solidarnost kao jedno od načela zauzima središnje mjesto u socijalnom učenju Crkve. Iako kao ideja postoji od početka judeo-kršćanske tradicije, kao koncept se počinje razvijati u 19. stoljeću kao alternativa vladajućim ideologijama individualizma i kolektivizma. Papa Ivan Pavao II. dao je specifičan doprinos razvitku toga koncepta te solidarnost zauzima važno mjesto u njegovu učenju i proglasima, posebno kada je riječ o radu i međunarodnim odnosima. Budući da se Ivan Pavao II. nerijetko poziva na solidarnost kao rješenje za međunarodne odnose, nužno je promotriti filozofsko-teološki
okvir u koji je solidarnost smještena u misli Ivana Pavla II. Stoga autor najprije izučava njegovu filozofsku i teološku antropologiju u pretpapinskom i papinskom razdoblju, ograničavajući se samo na aspekte koji dovode do točke gdje se pojavljuje solidarnost kao sinteza personalizma i komunitarizma. Nakon osvjetljavanja filozofsko-teološke pozadine, autor se bavi samim konceptom solidarnosti s aspekta međunarodnih odnosa i razrješenja međunarodnih sukoba. Važno mjesto u tom dijelu zauzima prezentacija ciljeva solidarnosti (pravednost, poštovanje ljudskih prava i opće dobro) a pozornost je posvećena i sredstvima s pomoću kojih solidarnost kao krepost, koja ravna interpersonalnim odnosima, biva transformirana u odgovarajuće strukture. Analizirajući ciljeve i sredstva solidarnosti, autor istodobno prezentira učenje Ivana Pavla II. kako primjena solidarnosti služi za razrješenje međunarodnih sukoba.
Ključne riječi
Karol Wojtyla/Ivan Pavao II.; solidarnost; mir; pravednost; ljudska prava; nacionalna prava; međunarodni odnosi; razrješenje međunarodnih sukoba.
Hrčak ID:
279148
URI
Datum izdavanja:
27.6.2010.
Posjeta: 726 *