Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

GENETSKA VARIJABILNOST OBIČNE JELE (ABIES ALBA MILL.) IZ SREDIŠNJEG DIJELA BOSNE I HERCEGOVINE NA TEMELJU ANALIZE BIOKEMIJSKIH BILJEGA

Silvija Bilela ; GD Šume središnje Bosne, Donji Vakuf, Bosna i Hervcegovina
Dalibor Ballian ; Šumarski fakultet u Sarsajwevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina


Puni tekst: hrvatski pdf 200 Kb

str. 5-18

preuzimanja: 592

citiraj


Sažetak

U ovom istra`ivanju analizirana je genetska varijabilnost u četiri prirodne populacije obične jele (Abies alba) iz središnjeg dijela Bosne i Hercegovine (lokaliteteti Igman, Jahorina, Vlašić, Prusačka rijeka).
Varijabilnost je istraživana uporabom devet standardiziranih enzimskih sustava,
sa 17 gen lokusa i ukupno 38 različitih alela.
Analizom je dobivena statistički značajna razlika između istraživanih populacija, a dobivena varijabilnost za neke gen lokuse i alele je klinalnog karaktera u smjeru jugoistok – sjeverozapad.
Najveći prosječni broj alela registriran je u populaciji Prusačke rijeke 2,11, dok je najmanji broj alela prona|en u populaciji Jahorine 1,94 koja je u neposrednoj blizini skijaškog centra i pod stalnim je utjecajem čovjeka.
Na temelju vrijednosti heterozigotnosti, koje su relativno velike, što govori da ove populacije posjeduju dovoljno genetičke varijabilnosti i da su kao takve vjerojatno adaptabilnije u odnosu na one iz središnje Europe. Najveću srednju heterozigotnost gen lokusa pokazuje lokus Lap-B sa 0,55 u populaciji Jahorine koja je najjužnije, pa je u sebi vjerojatno očuvala veliki dio izvornih balkanskih gena.
Genetska odstupanja su najveća između populacije Prusačke rijeke i ostalih populacija. Tako su genotipska odstupanja izme|u populacija Prusačke rijeke i Jahorine veličine 0,0862. Najmanja vrijednost genetičkog odstupanja iznosi 0,0694 i registrirana je između populacija Jahorine i Igmana. Ovakvi rezultati su
logični jer su i zemljopisno, populacije Prusačke rijeke i Jahorine najudaljenije, a Igmana i Jahorine najbliže jedna drugoj. Dobiveni rezultati pokazuju da naše prirodne populacije posjeduju značajnu
genetsku varijabilnost. Međutim, radi održavanja genskog resursa trebalo bi uspostaviti mrežu banaka gena in situ i ex situ, nužnih za održanje genetičke raznolikosti populacija.

Ključne riječi

varijabilnost; izoenzimi; običlna jela; Abies alba

Hrčak ID:

28028

URI

https://hrcak.srce.hr/28028

Datum izdavanja:

13.9.2008.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.078 *