Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.46640/imr.12.23.9
De re robotica: O posthumanom folkloru, kućnim ljubimcima-robotima i susretima s radnim robotima
Goran Đurđević
; Beiwai koledž, Pekinško sveučilište za strane studije, Peking, Kina
Suzana Marjanić
orcid.org/0000-0002-6158-3006
; Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Danas su roboti postali svakodnevica čiji su zadaci sve veći u uslužnim djelatnostima (npr. ugostiteljstvo ili ispitivanje zadovoljstva korisnika), zatim kao automatizirani i samostalni uređaji (npr. usisivači ili automobili) te kao supstitucija za pojedine biljke i životinje (npr. umjetna stabla, RoboBee kao zamjena za pčele i dr.). Tekst se zadržava na nešto manje poznatim robotima – robotiziranim kućnim ljubimcima čiju genezu kao svojevrsnih avatara i malih igračaka pratimo od sredine 1990-ih kada je područje JI Europe preplavljeno dječjim japanskim „kućnim ljubimcem“ Tamagotchijem. Poslije su razvijeni složeniji „ljubimci“ poput Joy for All, Zoomer Interactive Kittens and Puppies, PARO Robot Seals i AIBO. Naglasak je postavljen na robot-kućnim ljubimcima koji se u nekim zemljama koriste u domovima za starije osobe kao i npr. za osobe oboljele od demencije. Ovakvi su objekti otvorili brojna pitanja od kojih izdvajamo sljedeće: definiciju bića i kućnog ljubimca (engl. pet), odnosno kućne životinje (engl. home animals) ili kako neki antrozoolozi ističu – životinje za društvo (engl. companion animals), društvenost i privrženost, osjećaje, biološke potrebe, odgovornost za ponašanje, prava i obveze kao i nasilje prema hibridima i androidima (usp. Thompson 2018).
Ključne riječi
Tamagotchi; roboti-kućni ljubimci; životinje za društvo
Hrčak ID:
308283
URI
Datum izdavanja:
25.9.2023.
Posjeta: 799 *