Pregledni rad

Primjena dentalne keramike u kliničkoj praksi

Eva Panian
Nino Leko
Nikola Petričević ; Zavod za mobilnu protetiku, Sveučilište u Zagrebu, Stomatološki fakultet

Sažetak

Keramika je dvofazni materijal koji sadrži amorfnu (staklastu) fazu koja je odgovorna za njihova odlična optička svojstva i kristalnu fazu koja je odgovorna za njihova dobra mehanička svojstva. Danas su dostupne mnoge različite vrste keramičkih materijala kao što su glinična keramika, staklokeramika, infiltrirana keramika i oksidna keramika, a sve one posjeduju različite indikacije i proizvodne tehnike. Najbolja optička svojstva imaju glinična i staklokeramika i zbog toga se koriste u prednjoj regiji gdje su potrebna dobra estetska svojstva u smislu oponašanja izgleda prirodnog zuba dok je u stražnjoj regiji oksidna keramika našla svoju primjenu zbog činjenice da su tamo prisutne znatno veće okluzijske sile. Iako konvencionalno cementiranje ima duboko postavljene korijene u svakodnevnoj praksi ono nije najbolje rješenje za sve slučajeve. Stoga moderna dentalna medicina ide korak dalje s uvođenjem adhezivnog cementiranja. Većinom se koristi u minimalno invazivnim postupcima poput ljuskica jer je to jedina vrsta preparacije koja specifično zahtijeva ovakvu vrstu cementiranja. Upotreba adhezivnog cementiranja proširila se na inleje, onleje, overleje i krunice svih vrsta restaurativnih materijala poput keramike i kompozita. Da bi se postigla adhezija, potrebno je dovesti dva različita supstrata dovoljno blizu da formiraju međumolekularnu vezu. Smolasti cement prianja na ova dva materijala i određuje jačinu veze. Ako se svaka faza protokola adhezivnog cementiranja pažljivo i temeljito provede može se postići zadovoljavajući rezultat.

Ključne riječi

keramika; protetika; CAD/CAM; adhezija; adhezivno cementiranje

Hrčak ID:

318747

URI

https://hrcak.srce.hr/318747

Datum izdavanja:

10.7.2024.

Posjeta: 0 *