Izvorni znanstveni članak
Utopija i harmonija
Luciana Borsetto
; Universita degli Studi di Padova, Italy
Sažetak
Eridano, kratki spjev što ga je Petrić objavio 1557. godine, pohvala je obitelji Este, kod koje je mladi filozof potražio sigurno utočište za vrijeme svojega lutanja talijanskim dvorima onoga vremena i spomenik, aere perennius, poeziji. Tu se javljaju tragični prizori Ferrare upropaštene negativnim mitom njezine izvorno smrtne sudbine i ushićeni prozori sretnoga grada, čiju su vlast nad svijetom na kraju učvrstili Proteovo proročanstvo, te pirovi i plesovi bogova u svadbama junaka-utemeljitelja. Prikazivanje savršenog dvora, što ga posjećuju Apolon i Muze u fabuli je čvrsto povezano s tvorbom stiha prikladnog njegovu slavljenju: novi stih, kako utvrđuje sam Petrić, u tumačenju vlastita teksta (sostentamenti), kao neposredno iskazivanje božanskoga furora, koji nadahnjuje pjesnika i potiče ga na hvalospjeve o slavnim ljudima prošlosti i sadašnjosti, stih koji bi bio sposoban uspostaviti vezu između klasične tradicije i modernog eksperimentalizma, između tehnike i književnog znanja, povijesne utopije i sklada umjetnosti koja je čini vječnom.
Ključne riječi
Hrčak ID:
81837
URI
Datum izdavanja:
2.12.1996.
Posjeta: 1.792 *