Ostalo
Očenaš – Molitva Gospodnja
Marijan Vugdelija
; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu
Sažetak
Ovaj članak je dio jednog šireg istraživačkog projekta, a to je
egzegetsko tumačenje Očenaša. U ovom prvom dijelu iznosimo
preliminarne literarne opaske koje smatramo važnima za egzegezu
molitve Gospodnje. Prije svega nastojali smo utvrditi smještaj
Očenaša u strukturi Govora na gori. Na osnovi detaljne literarne
analize došli smo do zaključka da Očenaš formalno i sadržajno
stoji u središtu Govora na gori, da tvori njegovo srce. Tako mu
već strukturalno i literarno pripada središnje značenje. Potom
smo prešli na izlaganje strukture molitve Gospodnje. Iz analize
proizlazi da se formalno i sadržajno razlikuju dva dijela Očenaša.
Na samom početku stoji naslov u kome se Boga oslovljava s
“Oče naš, koji jesi na nebesima!” To početno oslovljavanje Boga
kao Oca stoji nad čitavom molitvom. Iza toga slijede najprije tri
prošnje u trećem licu jednine, koje tvore prvi dio Očenaša. Drugim
članom treće prošnje (“kako na nebu tako i na zemlji”) elegantno
se uokviruje prvi dio molitve aludirajući na uvodni redak (“koji jesi
na nebesima”) , i u isto vrijeme s natuknicom “tako i na zemlji” već
se intonira zemaljska perspektiva drugog dijela Očenaša. Tri prve
prošnje su ne samo formalno nego i sadržajno tijesno povezane,
što treba uzeti u obzir u tumačenju teksta. U prošnjama prvoga
dijela ravna se čovjekov odnos s Bogom, dok se četiri prošnje
drugoga dijela odnose na ljudske potrebe. U toj dvodijelnosti
Očenaša može se vidjeti aluzija na dvije ploče Dekaloga. Nakon
detaljne raščlambe Lukine i Matejeve verzije Očenaša, dolazi se do
zaključka da je kraća Lukina verzija izvornija od duže Matejeve,
ali da je Matej bolje respektirao tekst zajedničke predaje. Lukina
verzija molitve Gospodnje bila bi bliža najstarijem sloju predaje.
To vrijedi posebno za broj prošnji. Proširenja u Mateja pripadala
bi kasnijem sloju predaje. Pomoću njih se vrši reinterpretacija
poklada Objave. Nema sumnje da iza Očenaša stoji vrlo stara,
u konačnici Isusovska predaja. Usmjerenost na Oca, njegovo
Kraljevstvo, i njegovu volju, tvore središte Isusova poslanja i
njegova navještaja. Prošnja za oproštenje grijeha uklapa se
savršeno u njegov navještaj. Jednom riječju, jeka Očenaša
posvuda odzvanja u Novom zavjetu. Stoga, s velikom većinom
stručnjaka držimo da veliki dio Očenaša potječe od Isusa. Prvotni
oblik, koji se dade rekonstruirati pomoću sinoptičke usporedbe,
pripada zasigurno navještaju povijesnog Isusa.
Očenaš u svom materijalu pokazuje mnogostruke dodire sa
židovskom molitvenom literaturom. U toj literaturi postoje brojne
paralele za prošnje Očenaša. Moguće je stoga da su prošnje
molitve Gospodnje čak starije od Isusa. Stoga nije nužno tvrditi
apsolutnu izvornost i jedinstvenost Isusovih formulacija na tom
području. Ipak, iako se svaka riječ Očenaša pojavljuje već prije u
nekoj židovskoj molitvi, ona sada poprima novi smisao u svjetlu
evanđelja. U tom smislu se može govoriti o Očenašu kao jednoj
novoj molitvi. U svakom slučaju, neovisno o tome kako se odnos
tih i drugih molitvenih tekstova može pobliže odrediti prema
najstarijem obliku Očenaša, nema sumnje da oni svjedoče Isusovu
ukorijenjenost i njegove molitve u židovstvu. Stoga, Očenaš treba
tumačiti u povezanosti sa židovskom molitvenom predajom.
Ključne riječi
Očenaš; molitva Gospodnja; Govor na gori; dvije verzije Očenaša; sinoptička usporedba; autorstvo Očenaša; Očenaš i Dekalog
Hrčak ID:
93036
URI
Datum izdavanja:
15.9.2004.
Posjeta: 3.233 *