Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Elektrofiziološka studija dijabetičke neuropatije

Lorena Radolović Prenc ; Djelatnost za neurologiju, Opća bolnica Pula, Pula
Ivana Vidović ; Djelatnost za neurologiju, Opća bolnica Pula, Pula
Dubravko Marković ; Djelatnost za neurologiju, Opća bolnica Pula, Pula
Loredana Labinac-Peteh ; Djelatnost za neurologiju, Opća bolnica Pula, Pula


Puni tekst: hrvatski pdf 748 Kb

str. 216-222

preuzimanja: 1.050

citiraj


Sažetak

Cilj: Prikazati značaj elektroneurografije u dijagnostici dijabetičke neuropatije, te njezine
težine u objektivnijem stupnjevanju, na prikazu ispitanika. Metode: Retrospektivnom studijom
analizirali smo 280 bolesnika oboljelih od šećerne bolesti, liječenih u Općoj bolnici Pula u
periodu od siječnja 2011. do siječnja 2012. godine. Svi bolesnici obrađeni su klinički i elektroneurografski.
Rezultati: Elektroneurografske analize pokazale su kod dijabetičara signifikantno usporenje
brzina provodljivosti za sve ispitane živce (P < 0,05), ali značajnije za senzorne i izrazitije na
donjim ekstremitetima, te produženje vrijednosti trajanja i vrijeme rasta potencijala za motorne
i senzorne živce. Distalna latenca kod motornih živaca bila je produžena, izrazitije na donjim ekstremitetima.
Usporenje brzine provodljivosti motornih živaca (P = 0,06), produženje distalnih
latenci peroneusa i medianusa (P = 0,07 i P = 0,08) i pad amplitude M i neuralnih potencijala (P =
0,05, P = 0,06 i P = 0,08) ispitanih živaca bili su izrazitiji kod ispitanika s dužim trajanjem šećerne
bolesti, ali bez statistički značajne razlike (P ≥ 0,05), dok je za trajanje (P = 0,01 i P = 0,001), vrijeme
rasta potencijala (P = 0,006 i P = 0,001) i brzine provodljivosti senzornih živaca (P = 0,005) ta
razlika bila statistički značajna (P < 0,05). Patološke nalaze neurografske analize našli smo i kod
bolesnika bez kliničke manifestacije bolesti. Između asimptomatskih i simptomatskih oblika postoji
signifikantna razlika (P < 0,05) u brzini provodljivosti kod svih ispitanih živaca (P = 0,01, P =
0,02 i P = 0,04), te amplitudi neuralnih i M potencijala (P = 0,02, P = 0,03 i P = 0,04). Između
simptomatske i onesposobljavajuće dijabetičke neuropatije registrirali smo statistički značajnu
razliku (P < 0,05) u brzini provodljivosti kod svih živaca (P = 0,01, P = 0,03 i P = 0,04), dok se amplituda
M i neuralnih potencijala u te dvije skupine ispitanika statistički značajno ne razlikuju (P =
0,06, P = 0,07, P = 0,08). Zaključak: Klinički je značaj neurografske analize perifernih živaca u dijabetičara,
osobito u ranom otkrivanju bolesti (patološki nalaz neurografije u asimptomatskih oblika),
a podudaranje neurografske analize i kliničkog nalaza u većini parametara omogućuje objektivnije
stupnjevanje težine neuropatije.

Ključne riječi

elektroneurografija; polineuropatija; šećerna bolest

Hrčak ID:

103489

URI

https://hrcak.srce.hr/103489

Datum izdavanja:

5.6.2013.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.137 *