Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.5559/di.23.2.06
Potencijal Hrvatske za policentrični razvitak
Katarina Bačić
; Ekonomski institut, Zagreb
Jelena Šišinački
; Rabac
Sažetak
Cilj je ovoga rada bio istražiti ima li Hrvatska potencijal za
usvajanje koncepcije policentričnoga razvitka kao
ravnomjernoga razvitka podjednako udaljenih urbanih središta,
kojem je i svrha smanjenje regionalnih nejednakosti, u svojoj
regionalnoj razvojnoj politici. Primjenom indeksa policentričnosti
prema metodološkom pristupu Meijers i Sandberga (2006) na
hrvatske podatke, ustanovljeno je da je Hrvatska umjereno
policentrična. No distribucija gradova prema poretku i veličini
pokazuje da je Zagreb prevelik, dok su veći gradovi koji slijede
Zagreb nedovoljno veliki. Nadalje, mjere regionalnih
nejednakosti za Hrvatsku upućuju na prosječan stupanj
nejednakosti u usporedbi s Europskom unijom kada se koriste
podaci NUTS razine 2, a kada se koriste podaci o županijama,
stupanj nejednakosti se povećava. To pokazuje da
policentričnost nije potpuno iskorištena u pogledu povezanosti i
suradnje gradova. Analizom presjeka regionalnih nejednakosti
u Hrvatskoj utvrđeno je da su uspješnije županije koje imaju veći
udio radne snage većeg obrazovnog dostignuća. U rezultatima
specifikacije modela u kojem je izostavljena varijabla "radna
snaga većeg obrazovnog dostignuća", urbani utjecaj i otvorenost
prema međunarodnoj trgovini pokazuju se značajnima, pa su
uspješnije županije koje imaju veći udio stanovništva u svojim
urbanim središtima i koje su otvorenije prema međunarodnoj
trgovini.
Ključne riječi
policentričnost; regionalni razvitak; analiza presjeka; Hrvatska
Hrčak ID:
125564
URI
Datum izdavanja:
1.6.2014.
Posjeta: 3.279 *