Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

NOVE INVAZIVNE ŠUMSKE ZAJEDNICE POPLAVNIH OSJETLJIVIH STANIŠTA – STUDIJA SLUČAJA IZ RAMSARSKOG PODRUČJA CARSKA BARA (VOJVODINA, SRBIJA)

Vera Batanjski ; University of Belgrade, Faculty of Biology, Department of Plant Ecology and Geography; Institute of Criminological and Sociological Research, Belgrade, Serbia
Eva Kabaš ; Institute of Botany and Botanical Garden "Jevremovac", Faculty of Biology, University of Belgrade, Belgrade, Serbia
Nevena Kuzmanović orcid id orcid.org/0000-0003-3463-5541 ; Institute of Botany and Botanical Garden "Jevremovac", Faculty of Biology, University of Belgrade, Belgrade, Serbia
Snežana Vukojičić ; Institute of Botany and Botanical Garden "Jevremovac", Faculty of Biology, University of Belgrade, Belgrade, Serbia
Dmitar Lakušić ; Institute of Botany and Botanical Garden "Jevremovac", Faculty of Biology, University of Belgrade, Belgrade, Serbia
Slobodan Jovanović ; Institute of Botany and Botanical Garden "Jevremovac", Faculty of Biology, University of Belgrade, Belgrade, Serbia


Puni tekst: engleski pdf 419 Kb

str. 155-168

preuzimanja: 713

citiraj


Sažetak

Invazivne vrste, kao drugi faktor rizika ugrožavanja nativne biološke raznolikosti, jedan su od najvećih izazova u očuvanju biološke raznolikosti u Europi prema Europskoj strategiji o invazivnim vrstama. Prijetnje autohtonoj biološkoj raznolikosti i degradacije prirodnih staništa postaju najistaknutije kada invazivne vrste postanu naturalizirane i formiraju stabilne zajednice. To može dovesti do homogenizacije ekosustava i smanjenja autohtone raznolikosti vrsta, a konačni ishod može rezultirati u nastanku novih ekosustava. Veliki broj invazivnih biljaka su drveće. Dvadeset tri strane vrste drveća su identificirane u šumskim ekosustavima Srbije, od kojih je 17 invazivno. Unatoč svim poznatim negativnim utjecajima koje invazivne biljne vrste mogu imati, paradoksalno je što je razina istraživanja invazivnih biljnih zajednica, posebice gdje dominiraju drvenaste vrste, mala. Alarmantno velika prisutnost vrlo invazivnih sjevernoameričkh drvenastih vrsta Acer negundo i Fraxinus pennsylvanica zabilježena je u zaštićenom močvarnom području Carska Bara. One su uspostavile stabilne šumske zajednice koje su analizirane i opisane u ovome radu. U znanstvenoj literaturi nedostaju podaci o stabiliziranim zajednicama izgrađenim od dve promatrane drvenaste invazivne vrste.
Istraživano područje Carska Bara nalazi se na aluvijalnoj ravnici između rijeka Tise i Begeja, u središnjem Banatu (Vojvodina, Srbija) (Slika 1). Zbog svojih prirodnih svojstava, uživa status specijalnog rezervata prirode, ramsarskog područja, važnog područja za ptice (IBA), važnog područja za biljke (IPA), kao i Emerald i ASCI područja.
Fitocenološka istraga odabranih priobalnih šumskih staništa provedena je u razdoblju od 2011. do 2013. godine. Trideset i dva snimka sakupljena su prema Braun-Blanquet metodologiji. Svi podaci su georeferencirani. Osim vlastitih, 4 fitocenološka snimka slične asocijacije iz Austrije uključena su u analizu i korištena za usporedbu. Snimci su klasificirani i grupirani u klaster, za daljnju cenoekološku karakterizaciju i diferencijaciju. Sve analize su rađene u PcOrd 6,0 softveru. Korišten je koncept dominantnih i dijagnostičkih vrsta.
Klaster analizom jasno se izdvajaju tri skupine snimaka (Slika 2). Klaster A se sastoji od 20 snimaka u kojima dominira Acer negundo, a klaster B uključuje 11 snimaka gdje dominira Fraxinus pennsylvanica. Treći klaster (C) od 4 snimka predstvalja posebnu skupinu sastojina ranije opisane zajednice Sambuco nigrae–Aceretum negundo, s područja Austrije. Na temelju rezultata svih analiza, smatramo da su prve dvije skupine (klastera A i B) specifične i dovoljno različite, te da se mogu definirati kao nove asocijacije.
Ove nove asocijacije Rubo caesii–Aceretum negundi (Tablica 1) (Slika 3) i Carici otrubae–Fraxinetum pennsylvanicae (Tablica 2) (Slika 4) do sada su poznate samo iz istraživanog područja. Tu je prirodna vegetacija uveliko poremećena i sekundarna sukcesija vegetacije primarnih vlažnih staništa nastavlja se i danas. Prirodne šumske zajednice Populetum nigro–albae i Fraxino–Quercetum roboris opsežno su zamijenjene novom zajednicom invazivne vrste Fraxinus pennsylvanica. S druge strane, Acer negundo se proširio i sve više zauzima staništa autohtone zajednice Salicetum albae, a negdje i staništa ass. Populetum nigro–albae, formirajući stabilne sastojine nove invazivne zajednice. Međutim, zamjena zajednica nije tako strogo podijeljena po tipovima staništima, te se promatrane invazivne vrste često nalaze zajedno.
Definiranje potpune sintaksonomske pripadnosti dvaju novih opisanih zajednica je u ovom trenutku teško, jer one nisu nigdje prethodno opisane. Njihove dijagnostičke vrste i tipovi staništa ukazuju na to da se one ne mogu svrstati niti u jednu od dve trenutno opisane sveze Robinietea klase. Kako ove opisane invazivne šumske zajednice predstavljaju veliku opasnost za autohtonu biološku raznolikost, situacija je izuzetno alarmantna s obzirom na činjenicu da je istraživano područje međunarodno važno i zaštićeno.

Ključne riječi

invazivne drvenaste vrste; <i>Acer negundo</i>; <i>Fraxinus pennsylvanica</i>; šumske zajednice; poplavne zone

Hrčak ID:

141892

URI

https://hrcak.srce.hr/141892

Datum izdavanja:

30.4.2015.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.061 *