Prethodno priopćenje
Obiteljski nadimki u gradišćanskohrvatskom na primjeru sela Vulkaprodrštofa
Sabine Pawischitz
; Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov, Trajštof, Austrija
Sažetak
Hrvatski nadimci u Vulkaprodrštofu nisu se nigdje zapisali i upotrebljavaju se isključivo u razgovornom jeziku. Oni ne pripadaju ni kategoriji prezimena ni kategoriji imena. Obiteljski nadimci služe za orijentaciju i identifikaciju tako da se u većini slučajeva ne drže duže od dvije ili tri generacije, znači da navedeni nadimci u ovom članku nisu stariji od 100 godina. Oni su nastali u uskom seoskom društvu pošto prije ulice nisu imali nazive, nego samo kućne brojeve. Identifikacija preko nadimka dosta je dobro funkcionirala, jer ljudi su se do pojave televizije na selu puno više družili i radili skupa te su se stoga jako dobro poznavali. Obiteljski nadimci nam razjašnjavaju rodbinske veze i dobivaju se na pitanje “Čiji/Čija si?”. Glava obitelji je u najviše slučajeva onaj koji daje motiv za nadimak. U osnovi opisanih nadimaka nalazimo zanimanja, porijeklo, izgled, prezimena i drugo. Nomina vulgaria su fenomen u svakodnevnom životu gradišćanskohrvatske manjine u Austriji. Uz svaki “nadimak” nalazimo i pridjevski i imenički (muški i ženski) oblik koji se koristi ovisno o kontekstu. Budući da mlađa generacija međusobno više ne priča hrvatski u Vulkaprodrštofu, u narednim godinama će se cijeli sistem nomina vulgaria u gradišćanskome hrvatskom vjerojatno izgubiti.
Ključne riječi
onomastika; gradišćanski Hrvati; manjine u Austriji; Gradišće
Hrčak ID:
144202
URI
Datum izdavanja:
31.1.2010.
Posjeta: 1.837 *