Izvorni znanstveni članak

Poimanje milosti u djelu Romana Guardinija

Đuro Zalar ; Katehetski institut Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Polazeći od posebnosti svoje katedre za »Filozofiju religije i katolički/kršćanski svjetonazor« Romano Guardini (1885.-1968.) je u razradbi filozofskih i teoloških pitanja i tema zastupao cjeloviti pristup. Tako je i poimanje milosti razvio kao sveobuhvatno Božje spasenjsko djelovanje prema čovjeku, nadilazeći tako usko gledanje školske teologije svoga vremena koja je milost promatrala u prvom redu kao određenu stvarnost u čovjeku. Prema Guardiniju milost ima ove temeljne aspekte: Bog je u povijesti spasenja očitovao svoju posvemašnju naklonost i okrenutost prema čovjeku (1). To se ponajprije očitovalo u stvaranju koje je temelj čovjekove upućenosti na Boga (2). Po Kristovu otkupljenju čovjek u njemu zadobiva novi bitak (3) i uveden je u osobno zajedništvo s Trojedinim Bogom (4). Unoseći u svoje promišljanje kategorije dijaloškog personalizma, Guardini je uspio oživjeti jednostrani ontičko-naravni način gledanje milosti, karakterističan za neoskolastičku teologiju prve polovice ovog stoljeća. Njegov je pak angažirani sintetički govor, koji sadrži pronicave uvide i formulacije, značajan prinos u stvaranju suvremenoga teološkog govora.

Ključne riječi

Hrčak ID:

1444

URI

https://hrcak.srce.hr/1444

Datum izdavanja:

3.3.1999.

Posjeta: 1.500 *