Stručni rad
Lijepo i transcendentno u Tome Akvinskoga
Nikola Stanković
; Filozofski fakultet Družbe Isusove, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Spoznaja kod Tome počinje od osjetnoga. Spoznaja lijepoga također (pulchra dicuntur quae visa placent (Sth I 5,4 ad 1); id cujus ipsa apprehensio placet (Sth I-II 27, 1 ad 3). Toma pretpostavlja temeljno jedinstvo dobroga i lijepoga. Dobro je dobro za nas. Ono je cilj težnje, a lijepome se divimo zbog njega samoga. Kao i kod Augustina postoji i kod Tome objektivno lijepo (Nam ad pulchritudinem tria requiruntur. Primo quidem, integritas sive perfectio (...) Et debita proportio sive consonantia. Et iterum claritas.) (Sth I 39, 8). Svaka ljepota upućuje na transcendentno: "Omnis forma (...) est participatio divinae claritatis" (In de Div. Nom. IV. l. V., 349). Autor pokazuje da se Tomin nauk o lijepom uklapa u njegov Četvrti put iz glasovitih Pet putova (Quinque viae). Što je nešto ljepše, tim više izaziva ljudski duh da se uzdigne do Ljepote same - do Boga - u kome vlada savršena integritas, consonantia i claritas, naravno, shvaćene u eminentnom smislu.
Ključne riječi
Hrčak ID:
1464
URI
Datum izdavanja:
3.9.1999.
Posjeta: 2.429 *