Izvorni znanstveni članak

Pripovijedanje nacije u povijesnim tragedijama Mirka Bogovića

Monica Priante

Sažetak

Tijekom devetnaestoga stoljeća unutar preporodnih pokreta razvija se novi narativni politički stil, udaljen od ranijih zamršenih filozofsko-teorijskih traktata. U prvi plan dolazi politički stil emocija, a ne više toliko racionalnosti. To je stil mitografske sugestije, simbola, pripovijesti, alegorija. Iz analize zapleta književnih tekstova (poezije, tragedija, romana, kazališnih komada, opernih libreta) proistječe da se učestalo pojavljuju određeni simboli i narativne figure kojima se nastoji ostvariti snažnu privrženost novim domoljubnim idejama. U konkretnom slučaju analizirat ću tri drame Mirka Bogovića: Frankopan (1856.), Stjepan posljednji kralj bosanski (1858.) i Matija Gubec, kralj seljački (1859.). Bogović u te drame unosi ideale i vrijednosti povezane s prikazom nacionalne zajednice, te ih ostvaruje na posebno prihvatljiv način zahvaljujući pripovjednom zapletu i povijesnom ambijentu u koje ih smješta. Tako da se može zaključiti da Bogović, kao i drugi hrvatski i europski intelektualci toga razdoblja, izborom povijesne tematike u pozadini svojih djela pronalazi način na koji se može polemički pratiti usud vlastite zemlje i iznijeti vlastiti stav prema onovremenim hrvatskim društvenim i političkim pitanjima.

Ključne riječi

Mirko Bogović; Hrvatski narodni preporod; izgradnja nacionalne zajednice; nacionalni narativi u dramskim tekstovima

Hrčak ID:

175621

URI

https://hrcak.srce.hr/175621

Datum izdavanja:

28.12.2016.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.595 *