Izvorni znanstveni članak

Celijev prijevod Ksenofontove Anabaze

Josip Parat ; Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod
Petra Šoštarić orcid.org/0000-0002-2567-8665 ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak

Opće je poznato da su renesansni intelektualci, potaknuti rimskim uzorima, revno izučavali klasičnu grčku književnost. Istodobno s osnivanjem grčkih katedri talijanski je Quattrocento svjedočio pojavi brojnih pomagala za učenje tog jezika. Mnogi su se tako okušali u prevođenju s grčkog na latinski, pri čemu su djela grčkih prozaika uživala silnu popularnost. Među onodobnim prevodiocima i učiteljima na osobito visokoj cijeni bio je Demetrije Halkondil. U njegovoj školi stasao je i dubrovački humanist Miho Celije Gradić, autor najstarijeg sačuvanog prijevoda Ksenofontove Anabaze. Cilj ovog rada jest prikazati glavne značajke netom spomenutog prijevoda u okviru renesansnog prevođenja s grčkog na latinski. U tom smislu valja usporediti Celijeva prevodilačka načela s nagnućima njegova slavnog učitelja i potom vrednovati Dubrovčaninov prevodilački zahvat u kontekstu recepcije Ksenofonta. Poslije skiciranja kulturno-povijesnih prilika u kojima je nastao Celijev prijevod, analiziraju se njegove prevodilačke tehnike, ocjenjuje se kvaliteta prijevoda Anabaze i, konačno, traga se za verzijom grčkog teksta kojom se Celije služio u prevođenju.

Ključne riječi

Miho Celije Gradić; Demetrije Halkondil; Dubrovnik; humanizam; Ksenofont; Anabaza; prijevod; grčki; latinski

Hrčak ID:

180504

URI

https://hrcak.srce.hr/180504

Datum izdavanja:

21.4.2017.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.490 *