Stručni rad
Projekt novoga talijanskoga Plovidbenog zakonika
Marco Lopez de Gonzalo
; Genova, Italy
Sažetak
Nacrt novoga talijanskoga Plovidbenog zakonika izradila je Komisija, oformljena 1975. godine, kojoj predsjeda prof. Pescatore. Nacrt se ne sastoji od prijedloga gotovih članova, nego od općih načela kojih će se Vlada morati držati pri izradi budućega zakonika. Jedna od osnovnih odluka , koje su prethodile izradi nacrta, bila je da se ukupna materija obradi u jedinstvenom zakonskom tekstu, a ne da se rade odvojeni zakoni za građansku, upravnu, krivičnu, procesnu i drugu materiju, te da se jednim aktom obuhvati pomorska i zračna plovidba.
Razloga za pokretanje donošenja novoga Plovidbenog zakona bilo je više. Najvažniji leže u tomu da je nakon 1942. godine, kada je donesen sada važeći Plovidbeni zakon, usvojen novi talijanski Ustav, te u potrebi da se prilagodi tehničkim, ekonomskim i normativnim promjenama, do kojih je došlo u ovom dugom razdoblju. To se posebno odnosi na nove konvencije, usvojene na međunarodnom planu, kao i unutar Europske zajednice, na razvoj intermodalnog prijevoza, izradu novih formulara u poslovnoj praksi, itd.
Što se tiče izvora plovidbenog prava, ne unose se bitne izmjene u odnosu na postojeći zakon. U području plovidbe zakonodavac će predvidjeti primjenu Zakonika, drugih zakona, propisa i običaja koji se na to odnose. Kada nema prikladnih odredaba koje se mogu primijeniti niti analogijom, mogu se predvidjeti odredbe općega građanskog zakona. Postojeće pravilo prema kojem je pravo države zastave mjerodavno za reguliranje plovidbenih odnosa, podvrgnuto je kritici kojom se mijenja atributivna uloga prava države zastave i uvode drugi ''posebni kriteriji'' kojima se određuje mjerodavno pravo i kojima se mogu derogirati odredbe međunarodnog privatnog prava iz građanskog zakona.
Kritici je podvrgnut i sadašnji monopol lučkih organizacija na operacije ukrcaja i iskrcaja, pa se predviđa da dio ovlaštenja prijeđe na određena javna tijela.
Radno pravo pomoraca se nastoji što više izjednačiti s odredbama općeg radnog prava. Sindikalnom organiziranju i kolektivnim ugovorima također se poklanja veća pažnja.
U ograničenju brodarove odgovornosti ima dosta izmjena, jer se nacrt zasniva na Londonskoj konvenciji iz 1976., koja još nije stupila na snagu, i koju Italija još nije ratificirala. Prema tim izmjenama ograničenjem se mogu koristiti i osobe koje nisu brodari; ograničenje se odnosi na događaj a ne na putovanje; visina ograničenja se računa u odnosu na nosivost broda, a ne na njegovu vrijednost; predviđaju se posebna ograničenja za štetu osobama i za štetu na robi, pri čemu ova prva imaju prednost, itd.
U području iskorištavanja brodova zadržana je tradicionalna trojna podjela ugovora na ugovore o zakupu, brodarske ugovore i vozarske ugovore. Naglašena je derogabilnost i supsidijarnost zakonskog reguliranja ugovora o zakupu i brodarskih ugovora u odnosu na volju ugovornih stranaka koja se uglavnom ogleda u upotrebi formulara. Razrađenije su odredbe o vozarskim ugovorima čija se primjena ne može derogirati. Te su odredbe rađene po uzoru na Hamburška pravila, premda ni ona još nisu stupila na snagu, niti ih je Italija ratificirala. Što se tiče prijevoznih isprava, naglašava se s jedne strane potreba da one budu regulirane poput drugih isprava o pravnom naslovu, a s druge strane potreba posebnog reguliranja neprenosivih isprava. Osim ova tri ugovora, uvode se još dvije nove vrste - ugovor o davanju broda na besplatno korištenje i o financijskom leasingu.
Reguliranjem garancija na brodu željelo se što više olakšati financiranje kupovine i gradnje brodova tako da se ojača položaj hipotekarnog vjerovnika preko smanjenja broja pomorskih privilegija. Instrumenti realizacije hipotekarne garancije ostali su nepromijenjeni, premda su se pokazale i potrebe da se ona formulira po uzoru na ''mortgage'' iz engleskog prava.
Ključne riječi
Plovidbeni zakonik (Italija); pomorsko pravo (talijansko); prikaz zakonodavstva; pomorska plovidba (Italija);
Hrčak ID:
215335
URI
Datum izdavanja:
18.12.1989.
Posjeta: 1.005 *