Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.20471/acc.2018.57.04.02

Usporedba dviju različitih metoda za testiranje osjetljivosti na tigeciklin u Acinetobacter baumannii

Branka Bedenić orcid.org/0000-0002-5946-7997 ; Department of Microbiology, School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia; Department of Clinical and Molecular Microbiology, Zagreb University Hospital Centre, Zagreb, Croatia
Gordana Cavrić ; Department of Intensive Care, Merkur University Hospital, Zagreb, Croatia
Mirna Vranić-Ladavac ; Department of Microbiology, Public Health Institute of Istria County, Pula, Croatia
Nada Barišić ; Department of Microbiology, Karlovac General Hospital, Karlovac, Croatia
Natalie Karčić ; Department of Microbiology, Public Health Institute of Istria County, Pula, Croatia
Tatjana Tot orcid.org/0000-0003-4056-7880 ; Department of Microbiology, Karlovac General Hospital, Karlovac, Croatia
Aleksandra Presečki-Stanko ; Department of Clinical and Molecular Microbiology, Zagreb University Hospital Centre, Zagreb, Croatia
Amarela Lukić-Grlić ; Department of Microbiology, School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia; Department of Clinical Microbiology, Zagreb Children’s Hospital, Zagreb, Croatia
Sonja Frančula-Zaninović orcid.org/0000-0002-7726-0500 ; Zagreb Health Centre, Zagreb, Croatia
Katherina Bernadette Sreter ; Department of Clinical Immunology, Pulmonology and Rheumatology, Sestre milosrdnice University Hospital Centre, Zagreb, Croatia

Sažetak

Testiranje osjetljivosti na tigeciklin (TST) je velik izazov za kliničke mikrobiologe. Prethodna istraživanja su pokazala da E-test i Vitek 2 daju veće vrijednosti minimalne inhibitorne koncentracije tigeciklina u odnosu na dilucijsku metodu, što uzrokuje vrlo veliku grešku (engl. very major error, što znači da je rezistentan izolat proglašen osjetljivim). Cilj istraživanja bio je usporediti dvije metode za testiranje osjetljivosti na tigeciklin (E-test i bujonska dilucijska metoda) u karbapenem osjetljvim i karbapenem rezistentnim izolatima Acinetobacter (A.) baumannii s različitim tipovima karbapenem-hidrolizirajućih oksacilinazama i analizirati promjenu u stopama osjetljivosti na tigeciklin u dva razdoblja istraživanja (2009.-2012. i 2013.-2014.). Dilucija u bujonu je bila referentna metoda. Testiranje osjetljivosti na tigeciklin je provedeno E-testom i bujonskom mikrodilucijskom metodom. Prema kriterijima EUCAST-a stopa rezistencije bila je 54,5% (6/11) za OXA-23 MBL-pozitivne sojeve, 29,4% (5/17) za OXA-23 MBL-negativne sojeve i 2,7% (1/37) za karbapenemaza-negativne sojeve uz bujonsku mikrodilucijsku metodu. OXA-24/40 i OXA-58 producirajući sojevi nisu iskazivali rezistenciju. E-testom su svi OXA-23 MBL pozitivni organizmi (11/11), 23,5% (4/17) OXA-23 MBL negativnih i 4,1% OXA-24/40 (3/74) pokazivali rezistenciju na tigeciklin. Svi OXA-58 pozitivni i karbapenemaza-negativni sojevi su bili osjetljivi na tigeciklin u E-testu. Rezistencija na tigeciklin se pojavila u razdoblju od 2013. do 2014. godine. Iako tigeciklin ne pokazuje križnu rezistenciju s drugim antibioticima najviše stope rezistencije su zapažene među VIM-pozitivnim izolatima bez obzira na metodu testiranja. Prema rezultatima našega istraživanja komercijalni E-test ne daje pouzdane rezultate TST u A. baumannii. Potrebna je potvrda dilucijskom metodom, osobito kod teških infekcija.

Ključne riječi

Tigeciklin; Disk difuzija, antimikrobni testovi; Mikrobi, testovi osjetljivosti; Acinetobacter baumannii; Lijekovi, rezistencija, bakterijska

Hrčak ID:

217797

URI

https://hrcak.srce.hr/217797

Datum izdavanja:

1.12.2018.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.456 *