Izvorni znanstveni članak

Stvaranje granica Dalmatinska »linea Nani« i obrana solinske utvrde

Angela DeMaria orcid.org/0000-0001-6882-3407 ; Sveučilište u San Marinu, San Marino

Sažetak

Iako su na kraju Kandijskoga rata glavni diplomatski napori i Osmanlija i Venecijanaca bili usmjereni prema egejskim otocima, i Dalmacija je bila u žarištu pozornosti obiju sukobljenih
strana. Venecijanci su pokušavali svoje ogromne gubitke na Sredozemlju nadoknaditi osvajanjem većih dijelova teritorija u Dalmaciji. Kontrola solinske i drugih dalmatinskih utvrda, između ostaloga, omogućavala je brodovima Republike sv. Marka slobodan pristup i kretanje po sigurnom »venecijanskom« moru, koje je Serenissima tradicionalno smatrala svojim legitimnim i isključivim posjedom. Štoviše, imala je i određeni »kopneni« interes potičući promet s osmanskim podanicima. U kontekstu tako delikatne situacije, rad dragomana Venecijanske Republike (posebno Tomassa Tarsije i Ambrogia Grilla) pokazao se bitnim u manevriranju i nošenju s osmanskim varkama. Zapravo, veliki vezir i njegov veliki dragoman Panaiotis Nikousios pokušavali su manipulirati tijekom pregovora o određivanju granica kako bi smanjili mletačke akvizicije i, iznad svega, učinili beskorisnim osvajanje Klisa, »vrata« u Bosnu. Posegnuvši za grubom smicalicom, prvi ministar Divana pokušao je oduzeti Republici solinsku utvrdu koja je, smještena strateški između splitske scale i Klisa, omogućavala neometan prolaz robi iz splitske luke u balkansko zaleđe i obrnuto.

Ključne riječi

solinska utvrda; Klis; otomansko-venecijanska granica; »linea Nani«; kapitulacija; diplomacija; prevođenje; smicalice; kopneni promet; pomorski promet

Hrčak ID:

227015

URI

https://hrcak.srce.hr/227015

Datum izdavanja:

30.10.2019.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.372 *