Izlaganje sa skupa
BEZ „SVJETSKOG ETHOSA“ VLAST OSTAJE „NAJTEŽI POROK“!
Mile Lasić
; Sveučilište u Mostaru
Sažetak
U„terra interior“, u BiH, kao i u njezinom okruženju, zaplelo se u izvitoperene
forme demokracije, u demokrature, u ne-pravne i prazne države koje su porazile svoje građane.
U njima se u osnovi i danas kontraproduktivno slijede modeli „nacije države“, iluzija
o preklapanju teritorijalnog i nacionalnog, identitarne jednosti, dok se u svijetu slijede logike
transnacionalnih umreženja i jednakopravnosti građana svih oformljenih identiteta.
Posebice u BiH se ne razumije vlastita identitarna višestrukost, te iz nje logična nužnost
ukotvljenosti skupnih prava u individualna ljudska prava i slobode, pa potom skrb i o jednima
i drugima u svakoj administrativnoj jedinici. Radi se o samoj suštini novog liberalizma
i kulturološkog senzibilizma putem kojih se djeluje i u mnogonacionalnim državama s autohtono
oformljenim identitetima i u polietničkim zajednicama s tzv. useljeničkim identitetima
na formiranju političkih zajednica jednakopravnih građana svih identiteta. I u jednima
i u drugima se primijenjuju demokratske metode upravljanja razlikama, u koje se ubrajaju:
hegemonistička kontrola; arbitraža (intervencija treće strane); kantonizacija i/ili federalizacija;
te konsocijativizam kao sporazumna podjela moći. U BiH i nije uopće moguće primijeniti
iskustva tzv. hegemonističke kontrole ili ravnoteže, ma koliko sve tri ko-nacije rado
izigravaju „hegemona“, pa je nužna paradigma nenasilja i u mišljenju zasebitosti, navlastitosti
i zajedništva u javnim politikama. Nažalost, takvo što nije u izgledu, jer skoro nitko ne
razmišlja u kategorijama „svjetskog ethosa“, ćudorednosti u unutarnjoj i vanjskoj politici,
o balansima konsocijativne i većinske demokracije, o institucionalnoj jednakopravnosti, o
ravnotežama nacionalnog i građanskog. Do toga bi se, pak, moglo i moralo stići putem međunacionalnih
dijaloga, a ne unutar nacionalnih monologa, te nužnim kompromisom, jer se
do održivih rješenja i ne može stići „ratom referata“ i politikama sukobljavanja i zgađivanja
(containment policy) međusobno bliskih identiteta u kulturološkom pogledu. I zbog toga bi
se moralo žurno prestati oglušavati o odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu,
o rezolucije Europskog parlamenta i o poruke europskih čelnika o potrebi „zajedničkog
upravljanja“ i govora jednim glasom u ime BiH u odnosima i s EU i cijelim svijetom. BiH
potrebuje „treći modus“: alternativan pristup i etnonacionalističkom i tzv lijevo-građanskom
redukcionizmu. Ma koliko bili majušni, možda bi Hrvati u BiH trebali - posvuda gdje
su u većini - pokazati da je u BiH moguće napraviti „političku zajednicu“ jednakopravnih
građana svih ko-nacija i građana svih drugih identiteta. Možda bi ih potom i drugi slijedili?
Ključne riječi
demokratura; nacija-država vs. politička zajednica; ukotvljenost skupnih prava u individualna ljudska prava i slobode; upravljanje razlikama; nova paradigma i u mišljenju i ponašanju utemeljena u svjetskom ethosu; alternativa u obliku „trećeg modusa“
Hrčak ID:
235267
URI
Datum izdavanja:
4.6.2018.
Posjeta: 1.150 *