Izvorni znanstveni članak

Pasionska tematika u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća u Dubrovniku

Slavica Stojan orcid.org/0000-0003-1329-1209 ; Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Dubrovnik, Hrvatska

Sažetak

Tumačenjem Kristove smrti počinje duboka i čuvstvena pobožnost kao razumijevanje njegove trpeče mistike koja je kroz stoljeća zadobila potpuno ljudski karakter. Vjerska čuvstva potaknula su stvaralačko djelovanje i na literarnom planu. U hrvatsku književnost pasionsku temu unijeli su več anonimni pisci 14. i 15. stoljeća. Razvijali su je pisci 16. stoljeća nastavljajući srednjevjekovni misticizam i askezu ranijega razdoblja. Pisci 18. stoljeća slijede književnu tradiciju, njezine pjesničke kalupe, pa čak i jezičnu frazu oplođujući književne forme vlastitom pjesničkom individualnošću, primjerice Anica i Pero Bošković. U inače skromnom doprinosu franjevaca u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća književna povijest bilježi imena trojice subraće samostana Male braće u Dubrovniku koji su se okušali u pisanoj formiputa od križa unoseći u nju književnoestetska obilježja, Timotej Gleđ kao prevodilac, a Vlaho Letunić i Leopold Radić kao samostalni autori.

Ključne riječi

hrvatska književnost; passion

Hrčak ID:

239428

URI

https://hrcak.srce.hr/239428

Datum izdavanja:

20.7.1998.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.323 *