Vode su opće dobro i imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske. Pravni status voda, vodnog dobra i vodnih građevina te upravljanje kakvoćom i količinom voda, zaštita od štetnog djelovanja voda, melioracijske odvodnje i navodnjavanja, djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje te druga pitanja vezana za vode i vodno dobro uređeni su strateškim dokumentima (Strategija upravljanja vodama, Plan upravljanja vodnim područjima, programi) i zakonima donesenim na temelju njih: Zakon o vodama (NN 66/19) i Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva (NN 153/09, 56/13 i 154/14). Vodnim gospodarstvom, prema tim zakonima obuhvaćene su sve djelatnosti vezane za podzemne i površinske vode, uz iznimku mineralnih i termalnih voda u kontekstu njihove eksploatacije kao mineralnih sirovina. Ugljikovodici, geotermalne vode, geološke strukture pogodne za skladištenje prirodnog plina i trajno zbrinjavanje ugljikova dioksida su također dobra od interesa za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu te se iskorištavaju pod uvjetima i na način koji je propisan Zakonom o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika (NN 52/18, 52/19). Zadnjih nekoliko desetljeća velika pozornost je usmjerena prvo na hidroenergiju i biomasu te zatim na energiju vjetra i Sunca što se može smatrati logičnim s obzirom na potencijal, kao i zrelost te cijenu tehnologije. S obzirom da je udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji EU još uvijek relativno nizak (Slika 1), razvoj projekata obnovljivih izvora energije predstavlja vrlo važan cilj, za države EU, pa tako i za Republiku Hrvatsku (Tumara and Pavlović, 2019). Prema podacima International Renewable Energy Agency (IRENA), obnovljivi izvori energije čine oko 18,2 % u ukupnoj svjetskoj potrošnji energije, pritom na „moderne“ obnovljive izvore energije otpada 10,4 %, od čega geotermalna energija čini samo 0,15 % (IRENA, 2018). No, ako se usporedi potencijal i dosadašnje korištenje potencijalnih obnovljivih izvora energije, tada je pri analizi za područje Varaždinske županije neophodno u obzir uzeti i geotermalnu energiju. U tom kontekstu, panonski dio Republike Hrvatske posjeduje značajan geotermalni potencijal koji je prilično zapostavljen. Osnovni zakonski okvir upotpunjen je paketom energetskih zakona i propisa vezanih uz pojedine energente odnosno izvore energije (plin, nafta, električna energija, obnovljivi izvori energije) te energetsku učinkovitost, a pojedini sektori i nositelji djelatnosti donijeli su svoje planove razvoja. Na razvoj energetske politike u Hrvatskoj utjecao je i proces pristupanja EU-u te su ciljevi energetskog razvoja usklađeni sa strateškim ciljevima EU-a u odnosu na: sigurnost opskrbe energijom, konkurentnost energetskog sustava i održivost energetskog, odnosno gospodarskog razvoja. Za ostvarenje tih ključnih ciljeva nužna je u osnovi izgradnja novih i/ili rekonstrukcija postojećih proizvodnih, dobavnih, prijenosnih i skladišnih kapaciteta te povećanje energetske učinkovitosti i udjela obnovljivih izvora energije. Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske iz 2017. godine, navodi da je Republika Hrvatska postavila cilj da se u razdoblju do 2020. godine udio proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji električne energije održava na razini 35%. Kako se očekuje da će porast proizvodnje električne energije iz velikih hidroelektrana biti znatno niži od porasta ukupne potrošnje električne energije, postavljeni cilj održavanja 35% udjela proizvodnje iz obnovljivih izvora energije zahtijevat će iznimno visoke stope porasta proizvodnje električne energije do 2020. godine iz ostalih obnovljivih izvora energije (vjetroelektrane, elektrane na biomasu, male hidroelektrane, sunčeve elektrane, elektrane na komunalni otpad, geotermalne elektrane). U okviru toga Republika Hrvatska će poticat proizvodnju električne energije kod višenamjenskog korištenja geotermalne energije te razvoj gospodarskih zona uz korištenje otpadne topline iz geotermalne elektrane. Osim za proizvodnju električne energije, Republika Hrvatska će poticati iskorištavanje geotermalne energije za turističko-rekreacijske sadržaje, ali i za grijanje prostora, pripremu potrošne tople vode, za poljoprivrednu proizvodnju, industrijsku preradu poljoprivrednih proizvoda, uzgoj riba i dr. Energetske potrebe u Hrvatskoj podmiruju se najvećim dijelom korištenjem energetskih mineralnih sirovina – ugljena, nafte, prirodnog plina i radioaktivnih mineralnih sirovina. U Hrvatskoj su utvrđene rezerve ugljena, nafte, prirodnog plina i geotermalnih voda, a nisu utvrđene rezerve radioaktivnih mineralnih sirovina. U 2015. godini udio prirodnog plina u proizvodnji primarne energije iznosio je 27%, sirove nafte 12,5%, a udio toplinske energije bio je gotovo zanemariv i iznosio je oko 0,2% (MZOE, Godišnji energetski pregled – Energija u Hrvatskoj 2015.) Eksploatacijske rezerve svih energetskih mineralnih sirovina su se smanjile u razdoblju od 1997. do 2012. godine, pri čemu je eksploatacija prirodnog plina porasla, eksploatacija geotermalne vode stagnirala, a eksploatacija kondenzata, nafte i ugljena se smanjila vidljivo iz Tablice 1. U Republici Hrvatskog ugljen se ne eksploatira od 1994. godine. Važno je naglasiti da istraživanje i korištenje mineralnih i geotermalnih voda treba biti pod učinkovitom kontrolom Republike Hrvatske – nadležnih Ministarstva i uprava zbog mogućnosti nepovoljnog utjecaja na režime podzemnih voda i općenito zbog očuvanja okoliša. Kod takvog istraživanja i korištenja osobito je važno utvrditi realne veličine crpljenja pojedinih ležišta čime će se postići njihovo pravilno i dugotrajno korištenje. Varaždinska županija pripada području nekadašnjeg Panonskog bazena koji karakteriziraju klastiti i vapnenci najvećim dijelom oligocenske i miocenske starosti te karbonatne naslage trijaske starosti. Složena geološka građa i brojni rasjedi koji presijecaju geološke strukture razlog su pojave brojnih mineralnih i termalnih izvora u Varaždinskoj županiji. Mineralno-termalne vode pojavljuju se duž rasjednih linija, a imaju različiti mineralni sastav (sumporna, slana) i različite temperature (hladna, mlačna, topla). Uvidom i analizom Rudarsko - geološke studije Varaždinske županije iz 2016. godine, možemo zaključiti da je ukupni geološki potencijal energetske mineralne sirovine hidro-geotermalnih ležišta, visoke i niske entalpije utvrđen na gotovo cijelom prostoru Varaždinske županije i kao takav u cijelosti interesantan za istraživanje i korištenje.