Atti, Vol. L No. 1, 2020.
Izvorni znanstveni članak
EPIDEMIJA GLADI I TIFUSA 1817. U ISTRI. KOMPARATIVNA ANALIZA
Marko Jelenić
; Canfanaro
Sažetak
Zbog oscilacija klimatskih prilika, političkih i društvenih čimbenika u istraženom
razdoblju propadali su urodi, trgovina stagnirala, a stanovništvo zapalo u
najveću bijedu. Trend visoke stope mortaliteta doživio je vrhunac 1817., kada
je u većini župa Istre zabilježeno znatno povećanje stope mortaliteta. Vidljivo
je iz iznesenih podataka da se povećanje stope smrtnosti nije dogodilo na
svim lokalitetima u istom razdoblju. U Puli je najveća smrtnost tijekom 1817.
zabilježena u veljači i ožujku, u Vodnjanu u rujnu i listopadu, u Sv. Lovreču u
lipnju i listopadu, u Savičenti u lipnju, u Fažani u studenom, u Žminju u travnju,
a u Poreču u rujnu i listopadu. Mjesta koja su imala zalihe hrane uspjela su
izbjeći prvi val povećanja smrtnosti zbog nepredviđenih vremenskih nepogoda,
ali su u trenutku kada su namirnice ponestale platili visoku cijenu. U većim se
gradovima u prvom redu opaža pojavljivanje tifusa, dok je seosko stanovništvo
bilo ponajviše pogođeno glađu, iako i tu ima iznimaka. U gradovima je
stanovništvo očito pribjegavalo konzumaciji pokvarene hrane, a i ambijentalni
uvjeti bili su pogodni za širenjem tifoidnih oboljenja.Dvije su glavne značajke
koje obilježavaju opisana demografska kretanja u Istri u istraženom razdoblju:
velika smrtnost od gladi i značajan utjecaj koji su infektivne bolesti imali na
povećanje smrtnosti.
Ključne riječi
Hrčak ID:
260033
URI
Datum izdavanja:
15.6.2021.
Posjeta: 861 *