Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.2478/aiht-2021-72-3604
Citotoksično i genotoksično djelovanje i oksidacijski stres uzrokovan dietilamid lizerginskom kiselinom i fenciklidinom u staničnoj liniji humanih neuroblastoma SH-SY5Y
Andreja Jurič
; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Croatia
Antonio Zandona
; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Croatia
Blanka Tariba Lovaković
; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Croatia
Dubravka Rašić
; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Croatia
Alica Pizent
; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Croatia
Goran Kozina
; University Centre Varaždin, University North, Varaždin, Croatia
Maja Katalinić
; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Croatia
Ana Lucić Vrdoljak
; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Croatia
Irena Brčić Karačonji
; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Croatia
Sažetak
Dietilamid lizerginske kiseline (LSD) klasični je halucinogen koji se desetljećima naširoko zlorabio, dok je posljednjih godina porasla popularnost fenciklidina (PCP), osobito među adolescentima. Do sada se vrlo malo zna o općoj toksičnosti ovih spojeva, posebice o njihovim mogućim neurotoksičnim učincima na staničnoj razini. Ovo istraživanje procijenilo je toksične učinke LSD-a i PCP-a na staničnu liniju humanoga neuroblastoma SH-SY5Y, koja je bila izložena ispitivanim spojevima u rasponu koncentracija 0,39–100 µmol/L tijekom 24 sata. Stanice tretirane odabranim koncentracijama koje su smanjile vijabilnost stanica do 30 % potom su podvrgnute alkalnom komet-testu i biokemijskim testovima koji omogućuju procjenu oksidacijskoga stresa. Tretman s LSD-om od 6,25 µmol/L i PCP-om s 3,13 µmol/L rezultirao je s 88,06±2,05 % odnosno 84,17±3,19 % vijabilnih stanica. Ove koncentracije omogućile su ispitivanje genotoksičnosti, što je rezultiralo značajnim povećanjem primarnog oštećenja DNA nakon tretmana LSD-om i PCP-om u odnosu na negativnu kontrolu. LSD je izazvao značajno povećanje razine malondialdehida u usporedbi s kontrolom, za razliku od PCP-a. Dok je LSD inducirao značajno povećanje proizvodnje reaktivnih kisikovih vrsta (ROS) i razine glutationa (GSH), tretman PCP-om uzrokovao je značajno povećanje proizvodnje ROS-a, ali smanjenje razine GSH-a u usporedbi s kontrolom. Tretman stanica LSD-om značajno je povećao aktivnosti svih antioksidacijskih enzima u usporedbi s kontrolom. Tretman PCP-om značajno je povećao aktivnosti glutation peroksidaze (GPx) i superoksid dismutaze (SOD), ali je aktivnost katalaze (CAT) bila značajno niža nego u odgovarajućoj kontroli. Zaključno, LSD je imao veći potencijal oštećenja DNA i pokazao je jaču oksidacijsku aktivnost od PCP-a u stanicama SH-SY5Y.
Ključne riječi
antioksidacijski enzimi; halucinogene droge; LSD; oštećenje DNA; PCP; psihoaktivne tvari; toksičnost; vijabilnost stanica
Hrčak ID:
268096
URI
Datum izdavanja:
23.12.2021.
Posjeta: 1.589 *