1. Uvod
U ovom se radu propituju pojedina morfološka obilježja brojeva na odabranom korpusu objavljenih rječnika kajkavskih govora2 i u domeni jezičnih obilježja svojstvenih govorima kajkavskoga narječja. Napominjemo da bi sustavan i cjelovit opis svih morfoloških obilježja brojeva prelazio opseg ovoga rada, stoga se analiza usmjeruje samo na pojedina izdvojena morfološka obilježja brojeva koja se u domeni odnosa gramatike i rječnika mogu uočiti na temelju leksikografskih izvora objavljenih dijalektnih rječnika kajkavskih mjesnih govora. Pritom, metodološki, izostanak primjera za pojedino morfološko obilježje brojeva ne uvjetuje činjenicu da ono nije svojstveno određenomu mjesnom govoru.
S obzirom na to da je analiza nastala na temelju građe iz odabranih dijalektnih rječnika, a ne na temelju provedena terenskoga istraživanja ili građe iz dijalektoloških upitnika, svjesni smo činjenice o mogućoj metodološkoj kritici pristupu, no napominjemo:
1. rječnička je građa samo izvor morfoloških, sintaktičkih i semantičkih jezičnih podataka koje smatramo dijalektno relevantnim3
2. leksikografski opis brojeva kao vrste riječi u pojedinom rječniku kao izvoru nije predmet analize.
Pristup se u ovoj analizi temelji na dosad uvriježenoj gramatičkoj podjeli brojeva u koje se uvrštavaju glavni i redni brojevi, brojevni pridjevi i brojevne imenice.4 Analizira se ostvaraj sklonidbe glavnih brojeva od jedan do četiri, te posebice od pet dalje, sročnost imenica muškoga roda u NAV uz glavne brojeve dva, tri i četiri, uporaba broja jezero, ostvaraj brojevnih pridjeva i brojevnih imenica te nominativne konstrukcije sa zamjenicama u odnosu glavnoga broja / brojevne imenice.
2. Teorijski okvir i metodološko polazište
U gramatičkim opisima brojevi se tradicionalno izdvajaju u posebnu vrstu riječi5 »premda se morfološki i sintaktički nerijetko dadu razvrstati drugačije te su unutar sebe nerijetko nehomogeni« (Marković 2012: 463). Neovisno o tome je li se u gramatičkim opisima izdvajaju ili ne u posebnu vrstu, oni se po svojim obilježjima »pribrajaju ili imenicama ili pridjevima ili prilozima« (Pranjković 2004: 29). Pitanje pripadnosti, rasporeda ili svrstavanja pojedinih oblika brojeva po kategorijalnim svojstvima (roda, broja i padeža) određenoj vrsti riječi podložno je stalnomu kritičkomu propitivanju. Tako se npr. u Pranjković (1982: 29) primjeri brojeva raspoređuju po imenicama (npr. tri), pridjevima (npr. treći) ili prilozima (npr. triput); u Pranjković (2004: 29) brojevi se svrstavaju u imenice (npr. tisuća, dvojica, trećina), pridjeve (npr. jedan, prvi, troji) i priloge (npr. devet, jedanput, dvostruko), a u Pranjković (2021: 23) brojevi mogu biti imeničke (npr. tri ili sto), pridjevske (npr. prvi ili dvoji) ili priložne riječi (npr. triput ili dvostruko). Razvidno je da razlike proizlaze i s „uvrštavanjem” pojedinih primjera glavnih brojeva, koji su svrstani u imenice ( tri, sto), pridjeve ( jedan) i priloge ( devet) s obzirom na njihova strukturna obilježja.6
Što se tiče terminoloških određenja, brojevi kao vrsta riječi smatraju se dije-lom veće cjeline, tj. brojevnih riječi (brojevnih izraza). Pritom u gramatičkim opisima hrvatskoga jezika valja naglasiti i svojevrsnu neujednačenost pristupu onim jedinicama koje se gramatički opisuju unutar brojeva kao vrste riječi i koje su zapravo oblici (ili vrste) brojeva. Ipak, u novijim gramatičkim opisima ustaljeni su gramatički pristupi koji obuhvaćaju glavne brojeve, redne brojeve, brojevne imenice i brojevne pridjeve, a ponešto se razlikuje pristup opisu zbirnih brojeva. Svjesni smo činjenice kritičkih osvrta na pojedine tvrdnje dosadašnjih gramatičkih opisa brojeva. Tako se u Tafra (2005a: 53), između ostaloga, tvrdi da »za početak bi bilo vrijeme da hrvatski jezični priručnici jasno razdvoje zbirne brojeve od brojevnih pridjeva«.7 Zbirni brojevi kao oblici (tj. vrste) brojeva kao vrste riječi samostalno se opisuju npr. u Barić i dr. (1997) prema dočetcima -oje, -ero (- oro). U Silić i Pranjković (2005: 145) izuzeti su iz samostalne skupine i prema dočetcima - oj( e) i -er( o) uvršteni su u brojevne imenice. S obzirom na problem zbirnih brojeva u pristupima gramatičkomu opisu u jezikoslovnom promišljanju tvrdi se da bi »opis brojevnih riječi bio mnogo jednostavniji kad bi se oni iz njega jednostavno uklonili« (Marković 2012: 484). Tako se u Marković (2012: 488) opisuju kao brojevne imenice za raznospolno, za neživo te za nebrojivo (npr. dv-oj-e, četv-er-o) i zaključuje se da Tafra »tu kategoriju zove zbirnim brojevima. Čini se da je opis jednostavniji ako se pretpostavi da su to imenice – kao i sve druge imenice imaju samostalno značenje (pa mogu stajati samostalno) i mogu dobiti determinatore ( ovo dvoje, sve troje, sve petero i sl.) te su po tome jednake imenicama tipa dvojica«.8
Kritički se pristupa i činjenici da se »često pod brojevima obrađuju riječi koje pripadaju drugim leksičko-gramatičkim razredima« s tvrdnjom »da nema nikakva razloga da u morfologiji tzv. brojevne imenice, brojevni pridjevi i brojevni prilozi ne budu obrađeni kao imenice, pridjevi i prilozi« (Tafra 2005a: 42), što nailazi na zaključak da je »to gledište teško u potpunosti prihvatiti. (Usp. B. Tafra, 1989)9« (Babić i dr. 1991: 663). Usto, napominje se i da se među brojeve ne svrstavaju riječi koje po značenju, sintaktičkim i morfološkim obilježjima pripadaju drugim vrstama riječi (Tafra 2005a: 53) jer da su »poglavlja o brojevima opterećena „brojevima” kao što su trostruk, dvaput, dva puta, stoti put, po tri (Babić i dr. 1991: 667), odnosno dvoji, dvojica, desetak, trećina, desetinka, stotnina ( Hrvatska gramatika: 220, 221)« i »ako se uz njih kaže da to zapravo nisu brojevi (Babić i dr. 1991: 667), onda ih ne treba nazivati brojevima i obrađivati među brojevima« (Tafra 2005a: 42). Međutim, u novijim jezikoslovnim istraživanjima u pristupu analizi hrvatskih brojevnih riječi navode se npr. i brojevni tekstni konektori (Marković 2012: 490) i brojevne imenice u širem smislu (usp. bilj. 7).
Brojevi kao vrsta riječi predmet su analize i u monografskom opisu kajkavskoga narječja (Lončarić 1996) i u istraživanjima pojedinih kajkavskih mjesnih govora. Morfološka su obilježja brojeva u suvremenim kajkavskim mjesnim govorima usporediva i sa stanjem u jezičnom sustavu kajkavskoga hrvatskog književnog jezika (usp. Šojat 2009).
U konačnici, smatramo da su brojevi u hrvatskom jeziku, na razini standardnoga jezika i na razini mjesnih govora kajkavskoga narječja, po svojoj naravi složena kategorija za gramatički opis i zahtijevaju mnogovrsna rješenja u jednoznačnom, primjerenom i prihvatljivom pristupu opisu.
3. Analiza
3.1. Glavni brojevi od jedan do četiri i od pet dalje, jezero ‘tisuću’
Osnovna su obilježja glavnih brojeva10 od jedan do četiri:11 1) sklonidba, 2) razlikovanje po rodu u brojeva jedan i dva. Sklonidba je svojstvena i glavnim brojevima od pet dalje (stoga se u ovoj analizi donosi više primjera u odnosu na brojeve od jedan do četiri), što potvrđuju oblici u morfološkom dijelu rječničkoga članka, npr.12
dsetnum (-te, -tem, -temi/èmi) deset (10) T s skùpa kŏštàle d̀ set fŏrnti. […] Hõču, sèmi desetèmi (z ŏbŏdvèmi rukmi). (CZ117)
Zgˈ inla je Pˈ ikša z devetˈ em prˈ sc. (MS465, s. v. tri) Jˈ den pˈ ajcek d devˈ eth je zagˈ iĩen. (MS494, s. v. zaginjeni) D desˈ ete vˈ ure s se spmˈ inal. (P103)
Prema potvrđenim primjerima sklonidba brojeva od pet dalje u suvremenim kajkavskim mjesnim govorima morfološko je obilježje neposredno svojstveno govorima kajkavskoga narječja, ali relativno mala zastupljenost u oprimjerenjima (usto i u morfološkom dijelu leksikografskih članaka) ne potvrđuje učestalost uporabe. Drugim riječima, iako su potvrđeni primjeri sklonidbenih oblika rjeđi u oprimjerenjima koja nisu dio rječničkoga članka s brojem u natuknici, ne može se tvrditi da pojedinim govorima nije svojstveno navedeno morfološko obilježje.
Morfološki opisi pojedinih mjesnih govora navode eksplicitnije primjere i realizaciju sklonidbe. Tako se od pet dalje glavni brojevi ne dekliniraju (Celinić 2000: 19–20) u kajkavskom govoru Gornje Plemenšćine, koji pripada Ivšićevoj starijoj I. konzervativnoj skupini i dio je gornjosutlanskoga dijalekta te bi stoga vjerojatnije bilo očekivati da je sklonidba svojstvena. S druge strane, npr. »sustavi pojedinih podravskih kajkavskih mjesnih govora dopuštaju i sklonidbu brojeva većih od četiri« (Maresić 2018: 76) i to u Ivšićevoj mlađoj, revolucionarnoj križevačko-podravskoj skupini. Realizaciji potvrđenih primjera navedenih u analizi svojstven je zaključak govora Svete Marije: »sporadično se može čuti i deklinacija brojeva većih od četiri (najčešći su instrumentalni oblici: npr. s ptma, š šstma, z dstma)« (Frančić i Menac-Mihalić 2020: 32). Šojat (1982: 406) potvrđuje npr. za turopoljske govore (Ivšićeva mlađa III. revolucionarna skupina) da se glavni brojevi od 1 do 10 mijenjaju po padežima, dodajući tomu da se brojevi veći od deset mogu sklanjati, ali se to u govoru vrlo rijetko događa. Morfološko obilježje sklonidbe brojeva od pet dalje dijakronijski je usporedivo sa stanjem u jezičnom sustavu kajkavskoga hrvatskog književnog jezika (usp. Šojat 2009: 63–64), što dokazuju natuknice glavnih brojeva u abecedariju Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (bilo u morfološkom dijelu ili u oprimjerenjima značenja).
Od ostalih obilježja glavnih brojeva upućujemo još na sljedeće. Potvrde leksikografskih izvora pokazuju da je govorima kajkavskoga narječja svojstveno tipsko morfološko obilježje u kojem uz brojeve dva, tri, četiri imenice muškoga roda (i pridjevske riječi koje im pripadaju) u N, V i A stoje u množini, npr.
Štˈ i:r brˈ a:te, fsakmo fˈ artal grˈ unta. (Č60) Tpˈ i:šen dˈ a:n j tri dni pa Bažˈ iče. (Č282) Na Trí kroájle tréjba híšo buagoslóuvet. (D415) Dītȅ je stȁro trȋ mȉsece. (DI48) Boltẹk s ẹ na sȃm Trikrȃl rȍdil. (Đ735) Napˋalji su mε četˋiri rȃzbojniki. (HZ43) I̋ susek jæ bȋl mȏle detæ̑ ce dők su mu sæ trȋ krǎļi dőšli paklanti. (J67) Naklãļi smæ dvȃ vuȏzæ siȇna. (J172) Dvˈ dnˈ zvrtˈ va jˈ n lˈ kĩ. (MS551) Na lˈ ẹt s zaklˈ al p štˈ ir pˈ ajceke. (MS500) Trˈ i krˈ ļ. Za trˈ i krˈ ļe dˈ ọjdej z krˈ ižecm. (P242) Ȍna ti sȅ nabũba i pȍkle trȋ dãne nȉš nȅ zna. (S250) Ki bi, da bi, to su bili dva brati. (S267) Žena drži pri hiži tri vugle, a muž samo jednega. (S272) Krˈ av se ˈ obnų pųmˈ žejų stelˈ it trˈ i dų etˈ ir mˈ ọž kˈ oj tˈ le za vˈ ojke vlˈ ẹejų vˈ un. (SĐ458) Dọg dv kọbk šdra n t xtjọ, s bļ t prdọ. (SMf118) Mramọ tr vz sna zmtat. (SMf202) Trȋ vȋńak j spȋl i gˈ otof j! (V1123) Ostavìli smu dva rànc. (Z272)
Za navedenu je realizaciju moguć i drugačiji oblik imenice (npr. dva brata, tri dana, tri oreja), npr.
Dva šˈ uhta j fˈ artal mˈ tra. (Č276) Na obroáze déjklˈ ca éma dvoá léjpa čŕna béjna. (D33) Sv. Trí kroájla só, híšo buó nám blagoslóviu. (D294) Kúa so vléjkua štiére kójna. (D398) Jést jéman séstro i trí broáta. (D127) Ruónau je za dvoá-tri sólda céjle doán. (D347) Dopelȁli smo trȋ pelȁja drĩvja. (DI321) Ižȁ na dvȃ dvokrȋlca. (Đ149) Starši j trȋ dānȃ od vrȃga. (Fk-p75) Ftgla sọ se tr rfa. (G320) Ȍči su joj kȁk dvȃ gȕmbeka. (S298)
U navedenoj je realizaciji riječ o dijelu složene gramatičke problematike u hrvatskom jeziku o sintagmatici navedenih glavnih brojeva i pitanja jednine/množine/duala/paukala imeničkih riječi uz koje stoje u sintagmatskom nizu. Nerijetko se dvojni oblici ostvaruju i u istom govoru (npr. dva brati (S267) : dvȃ gȕmbeka. (S298)).
Govorima kajkavskoga narječja svojstvena je uporaba leksičke jedinice jezero ʻtisućuʼ. Potvrđuje se u kajkavskom hrvatskom književnom jeziku (RHKKJ 1988: IV, 209) od najstarijih izvora 16. st. pa sve do dijalektnih književnih izvora 20. stoljeća, uz hiljada ʻhiljadu/tisućuʼ,13 s nešto mlađim potvrdama od 18. st. (RHKKJ1986: III, 717). U govorima kajkavskoga narječja realizaciju im je moguće supostaviti prema natuknicama rječničkih članaka, npr.:
Navedenim brojevnim jedinicama, osim oblika hil( j) adu svojstvena je sklonidba. U načelu, u govorima uz jedinicu jezero supostoji hil( j) ada/ hil( j) adu. Zaključuje se da je stariji oblik jezero živ u uporabi (no valja ipak uzeti u obzir tijek od prikupljanja jezične građe za leksikografsku obradu do samoga objavljivanja pojedinoga rječnika).
3.2. Brojevni pridjevi i brojevne imenice
Brojevni pridjevi i brojevne imenice rjeđe su potvrđeni u kajkavskim leksikografskim izvorima. To potvrđuje i zaključak da »riječi izvedene od brojeva (brojni pridjevi, brojni prilozi), koje u suvremenim kajkavskim govorima sve više gube svoju izražajnu moć, svoju jezičnu funkcionalnost, u kajkavskoj su književnosti obilato zastupljene. Toj su književnosti strane samo brojne imenice, tipa dvojica, trojica itd., koje nalazimo samo u starim kajkavskim rječnicima, Habdelićevu, Belostenčevu i Jambrešićevu, i tek ponešto u nekih pisaca 19. stoljeća, koji su ih uvodili pod utjecajem štokavštine, često i s pogrešnim značenjem« (Šojat 2009: 65).14
1) brojevni pridjevi, npr.
šestẽriprid. br. (u zn. šest) kojih ima ukupno šest, šestoro Šestẽre je štȕmfe namočȉ dȅnes. (DI445)
šezdesetẽriprid. br. (u zn. šezdeset) kojih ima ukupno šezdeset Ȍvo lȉto su se šezdesetẽri pãri vȇnčali. (DI445)
dvuȏjim, dvuȏjæž br (za predmete u paru ili od dva dijela) dva, dvoji, dvije, dvoje Dvuȏji škőrńi, dvuȏjæ gčæ, dvuȏjæ kļiẽša. (J75)
čtvari, - æbroj (m ž G čtvari, D čtvarim, A čtvaræ, L /na/ čtvari, I /s/ čtvarimi) četvori Čtvari škőrńi, čtvaræ hlčæ, čtvaræ kļiẽša. (J59)
šesteroji [šesterˈọj šesterˈọjh] num. brojni pridjev od šest Pr mˈ ẹši s glˈ šen šesterˈ ọj mlˈ denc. (P688)
peteroji [peterˈọj peterˈọjega] num. peteri Za sˈ ẹaĩ sų vˈ ẹ zasnųbˈ oen peterˈ ọj svˈ at. (SĐ309)
Jnākȍ trȏj svȁt imȁti ili jmpȏt zgorti. (Đ859) ˈ Ima trˈ ọj dˈ ẹc. (P287) Dvȏj mldnc j najmput žˈ nil! (V411)
2) brojevne imenice, npr.
dvõje/dvõji/dvjnum (dvŏjè, dvõjem, dvŏjèmi) dvoje Imila j dvje glṿ dec. Na vijnčajnu su bȋli dvõji svàti. Dè s dvje lgn i trjti s zdȋgn. Z dvŏjèmi kli du. Bde ma dvõja bȋlca. (CZ135)
trõje/trõji/trjenum (trŏjè, trõjem, trŏjèmi) troje Làdic su dŏv̀ zli na trõje kle. Saki dn j bȋle trõje jèle. Žȋvel j žen i trje dec v mle kŏlbe z blàtem zmzane. Imèli sm trȋ kŏbl i dvje ljnske žribičŏṿ i trje lètešne. (CZ528)15
tridesetẽri br. im. [G tridesetẽrih] (u zn. trideset) kojih ima ukupno trideset, tridesetoro Tridesetẽri ih je h rãzredu. (DI480)
trinajstẽri br. im. (u zn. trinaest) kojih ima ukupno trinaest, trinaestoro S trinajstẽrimi pȃjcekim je tȇško, kaj prasȉca nĩma tȕlko mlīkȁ. (DI481)
četverĩca br. im. [G četverĩce] četiri osobe muškoga spola, četvorica Z lozẽ je četverĩca koȏf kȏmaj zvlĩkla drĩvje. (DI100)
šˈ stro, šˈstrih, šˈstrim, šstrmi brojna imenica; šestero Bˈ ilo nas j šˈ stro brˈ atof. (V1011)
Dȍk dvojȉca idȏ v ȋsti ȁs prẹk pocka, tȏ nsra. (Đ866) Shrǒnil jæ čtvare decæ͂ . (J263) ˈ ura ˈ ima eterˈ ọje dˈ ẹce. Švabˈ ice […] ˈ oej mˈ ẹt sˈ am dvˈ ọje dˈ ẹce. (P103)
Brojevni pridjevi i brojevne imenice ponajprije se navode u natuknicama rječničkih članaka (obično s oblicima sklonidbe i oprimjerenjima; razvidna je i neujednačenost i kolebanje u vezi s dodjelom oznake vrste riječi), a rjeđe u sekundarnim oprimjerenjima, tj. u značenjima drugih vrsta riječi. To može biti i pouzdani pokazatelj da je njihova učestalost uporabe u opadanju.
S druge strane, izraz i sadržaj brojevnih imenica preuzimaju drugi morfološki oblici. Tako je u govorima umjesto brojevne imenice dvojica ( trojica) potvrđena uporaba oblika muškoga roda broja dva/ tri uz ličnu zamjenicu i to:
1) kad se označuje osobe muškoga spola, npr.
Uni dva s drˈ ugu na mˈ ejnjo, ko kaj j bo prejk, jˈ ejc al kˈ akuš. (Č89) Mĩ dvȃ smo jȁrgani, skȕp smo h škȏlu hodȉli. (DI186) Nȃs dvȃ, tȏrba grȃ i pa kislȍga mlka. (Đ871) Kˈ ak zbˈ ẹ ka se nˈ as dvˈ ne zˈ dem? (MS523)
trȋnum. […] 2. trojica Mȋ trȋ. (V1084)16
ali i 2) kad se označuje osobe različita spola, npr.
Őni dvȃ su jednõki, őn jæ ȋsti kk i őna. (J117) Ńȋh dv su si srȏdn dȗš. (V975)
Budući da je u navedenim primjerima riječ i o ličnim zamjenicama uz brojeve, sročnost je obično u nominativu, a usto i u genitivu,17 kao što potvrđuju i drugi primjeri, npr.
Őne dviȇ su pedašcæ pa su sæ fűrt pǎrilæ. (J201) Nȉh dvȇ sãmo klȁfrati znȃju. (S307) Ńȋh dvh vˈ č dˈ ugo nma v Varˈ aždinu. (V142)
Umjesto uporabe pojedinih primjera brojevnih imenica u govorima se realizira glavni broj ili glavni broj uz imenicu komad, npr.
ˋAnka jε rodȋla trinˋεjst komȃde zdrȃve dˋecε. (HZ457) Zajȋca jε skˋotila šεst zȃjčeke. (HZ376) Dˈ set dˈ ẹce je thrˈ onla na ĩˈ im. (SĐ79) Mˈ ort se tˈ ijam dˈ set dˈ ẹce nˈ apšalų v kųržĩˈ k dųk sų se svˈ ate grˈ al. (SĐ257) Trˈ ẹza je mˈ la dˈ set kųmˈ d dˈ ẹce pųk se mˈ la ųd ˈ ga nažfcˈ rat. (SĐ266)
kao jedno od morfoloških obilježja svojstveno govorima kajkavskoga narječja.
4. Zaključak
Prema leksičkoj zastupljenosti brojeva kao vrste riječi u natuknicama i oprimjerenjima rječnika pojedinih mjesnih govora kajkavskoga narječja (kao izvorima primjera brojeva) analizirana su pojedina osnovna kajkavska morfološka obilježja brojeva.
Utvrđeno je da su osnovna obilježja glavnih brojeva od jedan do četiri: 1) sklonidba, 2) razlikovanje po rodu u brojeva jedan i dva, 3) sklonidba glavnih brojeva od pet dalje.
Pokazano je da je govorima kajkavskoga narječja svojstveno tipsko morfološko obilježje prema kojemu uz brojeve dva, tri, četiri imenice muškoga roda (i pridjevske riječi) u N, V i A stoje u množini, npr. dva brati, tri kralji, uz supostojanje oblika dva brata, tri kralja.
Govorima kajkavskoga narječja svojstvena je uporaba leksičke jedinice jezero ʻtisućuʼ, uz koju supostoji hil( j) ada/ hil( j) adu.
Uz primjere uporabe brojevnih pridjeva i brojevnih imenica potvrđena je uporaba oblika muškoga roda broja dva/ tri uz ličnu zamjenicu umjesto brojevne imenice dvojica ( trojica), a pritom je sročnost ličnih zamjenica uz glavne brojeve obično u nominativu, a usto i u genitivu.
Izvori (abecednim redom pokrata)
CZ = Šatović, Franjo; Kalinski, Ivan. 2012. Riẹčnik hrvạtskŏga kajkavskŏga prigŏrskŏga govŏra zagrebečkŏga Cẹrja: [Domjanićevo Prigorje]. Zagreb [i. e. Sv. Ivan Zelina]: Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina.
Č = Malnar, Slavko. 2002. Pamejnek: govor u čabarskom kraju. Čabar – Rijeka: Matica hrvatska Čabar – Adamić.
D = Pavešić, Marija; Magaš, Blaženka; Laloš, Željko. 2006. Réjč do ríči: beséjdnek déjuonškega devoána: rječnik delničkoga govora. Delnice – Rijeka: Adamić.
DI = Hanzir, Štefica; Horvat, Jasna; Jakolić, Božica; Jozić, Željko; Lončarić, Mijo. 2015. Rječnik kajkavske donjosutlanske ikavice. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Đ = Maresić, Jela; Miholek, Vladimir. 2011. Opis i rječnik đurđevečkoga govora. Đurđevac: Gradska knjižnica Đurđevac.
Fk-p = Maresić, Jela; Menac-Mihalić, Mira. 2008. Frazeologija križevačko- -podravskih kajkavskih govora s rječnicima. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
G = Večenaj, Ivan; Lončarić, Mijo. 1997. Rječnik govora Gole: srednjopodravska kajkavština. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
HZ = Vranić, Stanko. 2010. Tak se govori( le) pri nas. [Hrvatsko zagorje: (Bedekovčina, Sveti Križ Začretje)]. Konjščina: Vranić-dom.
J = Kovačec, August. 2020. Rječnik govora Jesenja. Gornje Jesenje: Općina Jesenje.
MS = Blažeka, Đuro; Rob, Grozdana. 2014. Rječnik Murskog Središća. Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
P = Blažeka, Đuro. 2018. Rječnik preloške skupine govora međimurskog dijalekta. Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
S = Žegarac Peharnik, Milan. 2003. Mali tematski rječnik samoborskoga kajkavskog govora. Samobor: Samoborfest.
SĐ = Belović, Stjepan; Blažeka, Đuro. 2009. Rječnik govora Svetog Đurđa. Zagreb: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
SMf = Frančić, Anđela; Menac-Mihalić, Mira. 2020. Rječnik frazema i poslovica međimurskoga govora Svete Marije: Kaj? Storijapa Kanižaj! Zagreb: Knjigra.
V = Lipljin, Tomislav. 2002. Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora. Varaždin: Garestin.
Z = Dragija, Stjepan. 2016. Kajkavski rječnik okolice Svetog Ivana Zeline. Sv. Ivan Zelina: Matica hrvatska, Ogranak Sv. Ivan Zelina.
Literatura
The morphological characteristics of numbers in local Kajkavian dialects on the example of selected Kajkavian dialect dictionaries
Summary
This paper analyses the basic morphological characteristics of numbers using a corpus selected from the published Kajkavian dialect dictionaries. The analysis focuses on cardinal numbers and their basic characteristics: declension of cardinal numbers from jedan [ one] to četiri [ four], and especially from pet [ five] onward; agreement of masculine nouns in nominative, accusative, and vocative cases with numbers dva [ two], tri [ three] and četiri [ four]; the use of the cardinal number jezero [ thousand]; the presence of numeral nouns and numeral adjectives.
Ključne riječi: kajkavsko narječje, morfologija, brojevi kao vrsta riječi, rječnik mjesnoga govora
Keywords: Kajkavian dialect group, morphology, numbers as a part of speech, dictionary of local Kajkavian dialects