Izvorni znanstveni članak
Tursko podrijetlo čestice de i hrvatsko podrijetlo uzvika deh – Cjeloviti etimološki prilog
Luka Velić
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
*
* Dopisni autor.
Sažetak
Članak je u detalje pokazao da je u hrvatskome jeziku i etimologija u potpunosti, kao i uporaba s tim u skladu glede poticajne (adhortativne) čestice de (koja dolazi i sufiksalno u oblicima -dē(r) i -da, ovisno o govoru iz kojega skupljeni su podatci) isključivo iz turskoga jezika, u kojemu i danas se rabi te je građa iz današnjega turskoga, uz drugu suvremenu građu, omogućila vrlo precizan uvid u podrijetlo i uporabu te čestice u turskome i, posuđivanjem, njihov odraz u hrvatskome jeziku (gdje je prepozicijsko de danas još uvijek standardnom riječju, no vrlo se rijetko rabi). Takav pristup, koji nedvosmisleno otkriva tursko podrijetlo toj čestici, predstavlja odmak od ranijih etimologa (Skoka i izdanja tzv. Akademijina rječnika), koji su ovisno o uporabi analizirali tu česticu i kao hrvatski element. Prema analizi razvidno je da su rezultati Skoka i tzv. Akademijina rječnika bili nepotpuni jer se pravilnom usporedbom položaja i značenja odraza te turske čestice u hrvatskom i turskom pokazuje da su svi oblici i rečenice koji sadržavaju poticajni element de/-dē(r)/-da precizno došli iz pojedinih uporabnih obrazaca koji se i danas koriste u turskome jeziku, dakle de i njezini oblici semantičko-sintaktička su turska posuđenica u hrvatskome (osim toga, pokazuje se i da su neki srpski primjeri koje Skok navodi podrijetlom od turske uporabe te čestice koja nije dala odjeka u hrvatskome). Preciznije, vidi se i razlika u prepozicijskoj i postpozicijskoj porabi i u hrvatskom i u turskom, pri čemu u turskom čestica, koja sinkronijski glasi [de] u obama slučajevima (iako je naglašena samo u prepozicijskom položaju), različita podrijetla u prepozicijskoj i postpozicijskoj uporabi. Turska riječ ha(y)di, koja je možda srodna riječi de, mogla je razviti -i prema starijemu hayde pravilnim zatvaranjem [e] u [i] ili analogijom prema dočetku -i u pridjeva önceki 'prijašnji' i sonraki 'sljedeći'. Pokazalo se i da je riječ deh, čakavski uzvik iz razdoblja od šesnaestoga do osamnaestoga stoljeća, za razliku od turske posuđenice de/-dē(r)/-da posve hrvatskoga podrijetla i da se na fonološkoj razini (promjenjivost samoglasnika i zajednički suglasnički sastav te oslabljeni izgovor h) posve može usporediti s dostupnim podatcima iz novoštokavskih ikavskih (a povijesno čakavskih) govora Vrpolja, Kninskoga Polja i Knina u sastavu Grada Knina, pomoću kojih jako se uvjerljivo i izvodi taj oblik deh.
Ključne riječi
hrvatski, de, deh, čestica, turski
Hrčak ID:
314614
URI
Datum izdavanja:
4.2.2024.
Posjeta: 680 *