Pregledni rad

Farmakogenetika varfarina u kliničkoj praksi

Nada Božina orcid.org/0000-0001-6016-1699 ; Clinical Institute of Laboratory Diagnosis, Zagreb University Hospital Center, Department of Pharmacology, School of Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia

Sažetak

Varfarin je najpropisivaniji oralni antikoagulans. Postoje velike interindividualne razlike (i do 20 puta) u potrebnim dozama lijeka, štoje rezultat genetičkih i okolišnih čimbenika. Podaci dobiveni pomoću farmakogenomike, tj. ispitivanja interakcija osobnog genotipa i odgovora na lijek, mogu pomoći u postizanju optimalne uč inkovitosti lijeka i svođenju štetnih reakcija na lijek na najmanju moguću mjeru. Podaci dobiveni analizom dvaju gena, enzima za metabolizam varfarina CYP2C9 i ciljnog enzima za varfarin, podjedinice 1 vitamin K ovisne epoksid reduktaze (VKORC1), potvrdili su njihov učinak na dozu održavanja varfarina. Ispitivanjem udruženosti na razini genoma također je utvrđen slab učinak CYP4F2. Prisutnost varijantnih alela CYP2C9*2 ili CYP2C9*3, koje rezultiraju smanjenom enzimskom aktivnošću, udružena je sa značajnim smanjenjem srednje doze varfarina. Jednonukleotidni polimorfizmi VKORC1 objašnjavaju velik dio interindividualnih razlika u dozi varfarina, a VKORC1 ima otprilike tri puta jači učinak od CYP2C9. Stanje nositelja kombinacije polimorfizama VKORC1 i CYP2C9 udruženo je s teškom prekomjernom antikoagulacijom. Vrijeme do postizanja stabilnosti doze uglavnom je povezano s genotipom CYP2C9. Otpornost na varfarin vezuje se za nekoliko mis-sense mutacija u genu VKORC1. Algoritmi koji uključuju genetičke (CYP2C9 i VKORC1), demografske i kliničke čimbenike za procjenu doze varfarina mogli bi smanjiti rizik od predoziranja za vrijeme uvođenja varfarina.

Ključne riječi

farmakogenomika; varfarin; VKORC1; CYP2C9; algoritam doziranja

Hrčak ID:

47848

URI

https://hrcak.srce.hr/47848

Datum izdavanja:

1.2.2010.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.526 *