Izvorni znanstveni članak
Sablazan i oproštenje - kriza učeničke vjere (Lk 17,1-6)
Marinko Vidović
orcid.org/0000-0003-0746-023X
; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu
Sažetak
Pošavši od uočavanja učeničkih reakcija na Isusov navještaj i djelovanje, posebno u Lukinu evanđelju, autor u ovomu radu nastoji istražiti jednu njihovu posebnu reakciju koju pronalazi u Lk 17,5-6, gdje učenici jedini put, što je izričito rečeno, nastupaju kao apostoli. Radi se o apostolskoj molbi/zahtjevu upućenoj Isusu da učini nešto s njihovom vjerom. Smjestivši taj tekst u kontekst cijeloga Lukina evanđelja i u njegov bliži kontekst, autor ističe da je ta molba uzrokovana poteškoćom i krizom vjere koju je kod učenika/apostola izazvao Isusov govor o potrebi izbjegavanja sablazni i opraštanja onima koji nanose zlo drugima. Aktivno suprotstavljanje zlu, njegovim izbjegavanjem ili opraštanjem počinitelju zla, nemoguće je bez ispravnoga oslanjanja na Božju svemoć kako je posvjedočio Isus. Apostoli to uočavaju i zato mole Isusa da im dade novu kvalitetu vjere. Opraštanje, međutim, ne znači podržavanje zla, nego poziv i pruženu mogućnost počinitelju da krene putovima dobra. Za takav oprosnički stav u vjerničkom životu, nije dovoljna, ističe autor u zaključku, bilo koja vjera, nego vjera s novom kvalitetom, onakva kakvu traži Isus i kakvu je on posvjedočio svojim navještajem i djelovanjem. Takva vjera čini i ono što ljudski izgleda nemoguće, a to i jest prava vjera, unatoč raznolikim krizama kroz koje prolazi.
Ključne riječi
Oproštenje; vjera; kriza; apostoli; sablazan; grijeh
Hrčak ID:
79517
URI
Datum izdavanja:
3.4.2012.
Posjeta: 2.237 *