hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Međunarodna organizacija kao stranka međunarodnog spora

Davorin Lapaš ; Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (174 KB) str. 711-734 preuzimanja: 414* citiraj
APA 6th Edition
Lapaš, D. (2012). Međunarodna organizacija kao stranka međunarodnog spora. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 62 (1-2), 711-734. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/93130
MLA 8th Edition
Lapaš, Davorin. "Međunarodna organizacija kao stranka međunarodnog spora." Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 62, br. 1-2, 2012, str. 711-734. https://hrcak.srce.hr/93130. Citirano 14.12.2019.
Chicago 17th Edition
Lapaš, Davorin. "Međunarodna organizacija kao stranka međunarodnog spora." Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 62, br. 1-2 (2012): 711-734. https://hrcak.srce.hr/93130
Harvard
Lapaš, D. (2012). 'Međunarodna organizacija kao stranka međunarodnog spora', Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 62(1-2), str. 711-734. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/93130 (Datum pristupa: 14.12.2019.)
Vancouver
Lapaš D. Međunarodna organizacija kao stranka međunarodnog spora. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu [Internet]. 2012 [pristupljeno 14.12.2019.];62(1-2):711-734. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/93130
IEEE
D. Lapaš, "Međunarodna organizacija kao stranka međunarodnog spora", Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol.62, br. 1-2, str. 711-734, 2012. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/93130. [Citirano: 14.12.2019.]

Sažetak
Prije samo stotinjak godina državocentrično međunarodno pravo prihvaćalo je jedino države kao svoje subjekte. Ne čudi, stoga, što su i međunarodnopravne norme toga vremena (kako one primarne, tako i sekundarne) dijelile isti državocentrični karakter. Međutim, pojava prvih modernih međunarodnih organizacija u drugoj polovini 19. stoljeća suočila je međunarodno pravo s novim, neteritorijalnim entitetima koji su počeli sve intenzivnije sudjelovati u međunarodnim odnosima s državama. Samim time ubrzo je i pravno uređenje takvih odnosa postalo nužno, ne samo na razini uzajamnih prava i obveza, već i na razini sekundarnih normi, uključujući tu i pravila o mirnom rješavanju sporova koji bi iz povrede spomenutih prava i obveza mogli proizaći.
Takve su promjene zahtijevale sve ekstenzivnije tumačenje tradicionalnih određenja pojma spora u međunarodnom pravu. Tako, primjerice, danas široko prihvaćena “doktrina funkcionalne nužnosti” određuje djelokrug međunarodne organizacije teleološkim tumačenjem njezina konstitutivnog akta. Samim time mnoge aktivnosti međunarodne organizacije bivaju kvalificirane kao djelovanja iure imperii pa onda posljedično i pokrivena njezinim imunitetom, čak i onda kada bi takve aktivnosti redovito, po svojoj prirodi, ulazile u područje privatnog prava (npr. radni odnosi). Pojave li se, stoga, takve aktivnosti kao predmet spora, on će posljedično dobiti međunarodnopravni karakter.
Načelno, četiri su vrste sudskih tijela kojima se međunarodni sporovi međunarodnih organizacija podnose na rješavanje, dakako, ovisno o pretpostavkama koje za to svako od tih tijela predviđa. Zacijelo najčešći izbor bit će podnošenje spora nekom ad hoc ili pak stalnom arbitražnom sudu. Također, postoji i mogućnost iznošenja spora pred Međunarodni sud u savjetodavnom postupku. Nadalje, neke međunarodne organizacije imaju i vlastite upravne sudove posebno nadležne za sporove iz radnih odnosa zaposlenika s međunarodnom organizacijom. Napokon, postoji i mogućnost da u sporu odlučuje i nacionalni sud neke države (članice), dakako, uz pretpostavku pristanka organizacije te odreknuća od imuniteta za djelovanje iure imperii javi li se ono kao predmet spora.

Ključne riječi
međunarodna organizacija; međunarodni spor; subjekti međunarodnog prava

Hrčak ID: 93130

URI
https://hrcak.srce.hr/93130

[engleski]

Posjeta: 850 *