hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

TRANSKUTANA ELEKTROMIOGRAFIJA UTERUSA U PREDVIĐANJU ISHODA PORODA INDUCIRANIH OKSITOCINOM I PREPARATIMA PROSTAGLANDINA

Tibor Toth

Puni tekst nije dostupan.

Sažetak
Cilj istraživanja. Ustanoviti i vrjednovati razliku elektromiografske aktivnosti uterusa tijekom indukcije poroda oksitocinom i lokalnim pripravcima prostaglandina. Materijal i metode. Električna aktivnost miometrija tijekom indukcije poroda ispitana je u 95 trudnica hospitaliziranih u Rodilištu Opće bolnice u Bjelovaru. Sredstvo za indukciju poroda je u 54 ispitanice bila infuzija oksitocina, u 20 ispitanica intracervikalni oblik prostaglandina (dinoproston 0,5 mg), a u 21 ispitanice intravaginalni oblik prostaglandina (dinoproston 2 mg). Elektromiografsko mjerenje učinjeno je 30, 90, 150, 210 i 270 minuta poslije aplikacije sredstva za indukciju. U svih ispitanica je prije početka istraživanja elektromio-grafski dokazan miran uterus. Obilježja električkih izbijanja obrađena su pojedinačno (broj impulsa, amplitude, serije, oblik) a svaki zapis je objedinjen indeksom uterine aktivnosti prema formuli Škrablin-Kučić: Indeks uterine aktivnosti = broj pojedinačnih impulsa tijekom 10 minutnog razdoblja + amplituda (µV) najvišeg potencijala podijeljena sa 100, pri čemu su serije izbijanja ocijenjene sa dodatnih 20, bifazički valovi s 2 i polifazički s 3 boda. Rezultati. Usporedbom vrijednosti EMG IUA između uspješnih i neuspješnih indukcija poroda infuzijom oksitocina ustanovljena je statistički značajna razlika (p<0,05) u 30. minuti indukcije, potom izostaje i javlja se u 150. minuti te je dalje prisutna do zadnjeg mjerenja u 270. minuti. Pri uporabi lokalnih preparata prostaglandina, statistički značajna razlika u vrijednostima EMG IUA (p<0,05) između uspješnih i neuspješnih indukcija poroda javlja se u 210. minuti i postoji do zadnjeg mjerenja. Analizom visine amplituda i frekvencije polifazičkih akcijskih potencijala i salvi AP pri uspješno induciranim i vaginalno završenim porodima, ustanovljene su statistički značajno veće visine amplituda AP pri indukciji oksitocinom u odnosu na pripravke prostaglandina te između visina amplituda AP dobivenih različitim načinom aplikacije prostaglandina (p<0,05) počevši od 90. minute indukcije. U 30. minuti indukcije postoji statistička značajna razlika između oksitocina i intracer-vikalnog oblika prostaglandina te između intracervikalnog i intravaginalnog oblika prostaglandina (p<0,05). Pri uspješnoj indukciji poroda, statističkom analizom .2 testom, ustanovljene su značajno veće vrijednosti frekvencije izbijanja polifazičkih AP i salvi AP dobivenih pri uporabi preparata prostaglandina, neovisno o načinu aplikacije, u odnosu na oksitocin u mjerenju nakon 270 minuta (p<0,05). Zaključak. Transkutana elektromiografija uterusa predstavlja neinvazivnu dijagnostičku metodu koja pomaže u predviđanju uspjeha ili neuspjeha induciranog poroda. Podatci koje pruža transkutana elektromiografija uterusa omogućavaju obstetričaru da na vrijeme mijenja metodu indukcije i izbjegne neuspjeh induciranog poroda ili dugotrajni, za rodilju iscrpljujući porod.

Ključne riječi
miometrij; električna aktivnost; inducirani porod

Hrčak ID: 9594

URI
https://hrcak.srce.hr/9594

[engleski]

Posjeta: 613 *