APA 6th Edition Baloban, S. (1994). Pitanje demokracije u socijalnim dokumentima Crkve. Politička misao, 31 (4), 31-38. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/110486
MLA 8th Edition Baloban, Stjepan. "Pitanje demokracije u socijalnim dokumentima Crkve." Politička misao, vol. 31, br. 4, 1994, str. 31-38. https://hrcak.srce.hr/110486. Citirano 12.12.2019.
Chicago 17th Edition Baloban, Stjepan. "Pitanje demokracije u socijalnim dokumentima Crkve." Politička misao 31, br. 4 (1994): 31-38. https://hrcak.srce.hr/110486
Harvard Baloban, S. (1994). 'Pitanje demokracije u socijalnim dokumentima Crkve', Politička misao, 31(4), str. 31-38. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/110486 (Datum pristupa: 12.12.2019.)
Vancouver Baloban S. Pitanje demokracije u socijalnim dokumentima Crkve. Politička misao [Internet]. 1994 [pristupljeno 12.12.2019.];31(4):31-38. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/110486
IEEE S. Baloban, "Pitanje demokracije u socijalnim dokumentima Crkve", Politička misao, vol.31, br. 4, str. 31-38, 1994. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/110486. [Citirano: 12.12.2019.]
Sažetak Autor daje povijesni pregled odnosa katoličke Crkve prema demokraciji. Početna je teza, koju je formulirao papa Lav XIII. krajem 19. stoljeća, polazila od ekvidistance Crkve od različitih političkih režima, pod uvjetom da poštuju prava osobe, obitelji i Crkve. Pojam kršćanske demokracije izvorno označava pokret unutar Crkve, kojemu je cilj pomaganje puka i širenje vjere u novim prilikama. Daljnje se približavanje Crkve demokraciji zbiva u nazorima pape Pija XII. koji naglašava važnost političkog angažmana slobodnog i odgovornog pojedinca u demokraciji, a pojam naroda suprostavlja pojmu bezlične mase. Za potpuno prihvaćanje demokracije u crkvenom nauku presudan je 2. vatikanski koncil (1962.-1965.) koji ustvrđuje komplementarnost sudjelovanja kršćana laika u crkvenoj i u političkoj zajednici. Potpuni intelektualni susret Crkve i demokracije svoje je najnovije obličje dobio u enciklici Centesimus annus Ivana Pavla II. (1991.) koja propast komunizma interpretira kao posljedicu nedostatka demokracije te ističe demokraciju kao najbolji mogući vladavinski sustav.