Izlaganje sa skupa

Mediteranski monoteizmi i zadaća javne škole

Piero Stefani ; Istituto di Studi Ecumenici "S. Bernardino", Venezia, Italija

Sažetak

Od međureligijskog dijaloga često se traži da se kreće na planu jednakosti i simetričnosti. Zahtjev nije prihvatljiv: jedna je religija dužna promatrati druge jedino polazeći od svoga vlastitog gledišta. Konfesionalne zajednice mogu započeti sučeljavanje na ravnopravnoj razini jedino u okviru zreloga demokratskog društva koje je u stanju religijama dati javni prostor. Da bi se to ostvarilo, religije moraju ispuniti tri uvjeta: nijedna od njih ne smije se odreći vlastitoga "zahtjeva za apsolutnošću", na srcu im mora biti zajedničko dobro i, napokon, od njih se traži da prihvate pravila demokracije. To uključuje nadilaženje ideje liberalne tolerancije koja se temelji na isključivo privatnoj dimenziji vjerske pripadnosti. Ta opća načela valja smjestiti u kontekst u kojemu valja imati na umu konkretne značajke specifičnih vjerskih zajednica. Stoga je osobito važno ukratko se prisjetiti glavnih parametara u okviru kojih su tijekom povijesti židovi, kršćani i muslimani tumačili religiozni sustav drugih religija. Iz toga sučeljavanja proizlaze temeljni teološki i ustrojstveni razlozi zbog kojih nijedna od abrahamovskih religija ne može ne poznavati druge dvije. Na građanskom području to uključuje nužnost javnog razgovora koji mora voditi računa i o jednakosti i o različitosti.

Ključne riječi

međureligijski dijalog; zahtjev za apsolutnošću; demokracija; religije i opće dobro; tolerancija; židovstvo; kršćanstvo; islam; monoteizam; pluralizam

Hrčak ID:

113842

URI

https://hrcak.srce.hr/113842

Datum izdavanja:

18.6.2004.

Podaci na drugim jezicima: njemački

Posjeta: 736 *