hrcak mascot   Srce   HID

Pregledni rad

FRANGEŠ I KAJKAVŠTINA

Mijo Lončarić ; Zagreb

Puni tekst: hrvatski, pdf (210 KB) str. 165-175 preuzimanja: 691* citiraj
APA 6th Edition
Lončarić, M. (2013). FRANGEŠ I KAJKAVŠTINA. FLUMINENSIA, 25 (2), 165-175. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/114744
MLA 8th Edition
Lončarić, Mijo. "FRANGEŠ I KAJKAVŠTINA." FLUMINENSIA, vol. 25, br. 2, 2013, str. 165-175. https://hrcak.srce.hr/114744. Citirano 24.09.2020.
Chicago 17th Edition
Lončarić, Mijo. "FRANGEŠ I KAJKAVŠTINA." FLUMINENSIA 25, br. 2 (2013): 165-175. https://hrcak.srce.hr/114744
Harvard
Lončarić, M. (2013). 'FRANGEŠ I KAJKAVŠTINA', FLUMINENSIA, 25(2), str. 165-175. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/114744 (Datum pristupa: 24.09.2020.)
Vancouver
Lončarić M. FRANGEŠ I KAJKAVŠTINA. FLUMINENSIA [Internet]. 2013 [pristupljeno 24.09.2020.];25(2):165-175. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/114744
IEEE
M. Lončarić, "FRANGEŠ I KAJKAVŠTINA", FLUMINENSIA, vol.25, br. 2, str. 165-175, 2013. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/114744. [Citirano: 24.09.2020.]

Sažetak
Ivo Frangeš smatrao je da su tri najvažnija djela hrvatske književnosti Judita Marka Marulića, Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića i Balade Petrice Kerempuha Miroslava Krleže. Sva su tri djela u stihu, pripadaju različitim važnim razdobljima hrvatske književnosti i povijesti, a izuzetno je bitno što su u njima zastupljena sva tri narječja hrvatskoga jezika, svako na svoj specifičan način. Razlika je među njima i u tome što su prva dva djela, Marulićevo „čakavsko” i Mažuranićevo „štokavsko”, stvorena na književnom jeziku svojega vremena, s različitim dijalektnim osnovicama, dok treće pripada dijalektalnoj književnosti, specifičnu Krležinu kajkavskom idiomu.
Frangeš se, nakon opširne rasprave o dijalektalnoj hrvatskoj književnosti između dvaju ratova, poslije II. svjetskog rata u novoj Jugoslaviji, među prvima nakon Brozovića, pozabavio teorijskim pitanjem dijalekta u hrvatskoj književnosti (1970).
U svojoj je Povijesti prikazao i kajkavske nedijalektalne književnike (koji pišu na književnom jeziku, samo kajkavske osnovice) i dijalektalne. Od nedijalektalnih autora, autora stare kajkavske književnosti, Frangeš piše o Habdeliću i Brezovačkom, a piše i o pripadnicima ozaljskoga književnojezičnoga kruga – Zrinskom i Frankopanu. U modernoj ima posebno poglavlje Rascvat dijalektalne poezije, a od dijalektalnih kajkavskih pisaca izdvaja Domjanića, Galovića, Miškinu i Gorana. O štokavskoj dijalektalnoj poeziji, uočljivo je, Frangeš uopće ne govori.
Polazeći od umjetničke vrijednosti i mjesta autora u hrvatskoj književnosti, Frangeš, bez obzira na jezik i književni izraz, ravnopravno vrednuje književne umjetnike koji su pisali književnim jezicima, kako sa štokavskom, tako i s neštokavskom osnovicom (s čakavskom i kajkavskom), i one koji pripadaju dijalektalnoj književnosti. Premda su njegove ocjene pojedinih dijalektalnih književnika različite od ocjena drugih povjesničara književnosti, važno je na njih upozoriti upravo zato što govore o dijalektalnom stvaralaštvu.

Ključne riječi
Ivo Frangeš; kajkavsko narječje; kajkavski književni jezik; kajkavska dijalektalna književnost

Hrčak ID: 114744

URI
https://hrcak.srce.hr/114744

[engleski]

Posjeta: 967 *