Arti musices, Vol. 45 No. 2, 2014.
Izvorni znanstveni članak
Iluminirani inicijali trogirskog Epistolara — beneventanski nasuprot “nebeneventanskom“ prototipu
Rozana Vojvoda
; Umjetnička galerija Dubrovnik, Dubrovnik, Hrvatska
Sažetak
Epistolar iz kasnog trinaestog (ili početka četrnaestoga stoljeća) jedan je od tri kodeksa pisana beneventanom koji se čuvaju u Trogiru. U tu skupinu spada još i raskošno iluminirani Evanđelistar iz kasnog trinaestog stoljeća, te Evanđelistar iz 1259. godine.
Iako se slikani ukras triju kodeksa značajno razlikuje po stilskim značajkama i vještini iluminatora i stoga nije moguće govoriti o nekoj homogenoj grupi, ono što ipak povezuje jest tipologija inicijala. Naime, u sva tri kodeksa se upotrebljavaju inicijali tipični za dalmatinske rukopise pisane beneventanom u kasnom jedanaestom i ranom dvanaestom stoljeću.
Inicijali Epistolara odaju ruku relativno vještog iluminatora.
Pisani su smeđom tintom i moguće ih je podijeliti u nekoliko skupina. Prvu čine inicijali s ljudskim i životinjskim prikazima, drugu skupinu čine ornamentalni inicijali koji su komponirani od repertoara tipičnih za beneventanske inicijale (preplet, biserni ornament, ptičje i životinjske ukrasne glave), trećoj skupini pripadaju ornamentalni inicijali koji su većinom komponirani od krupnih stiliziranih vegetabilnih oblika.
Kodeks posjeduje i jedan geometrijski inicijal tipičan za dalmatinske evanđelistare iz kasnog jedanaestog stoljeća pisane beneventanom.
Epistolar, kao i Evanđelistar iz 1259. godine, sadrži i inicijale koji su varijanta tipičnog beneventanskog geometrijskog inicijala komponiranog od vitke stapke i pravokutnog dijela, te su svojevrsna mješavina takvog inicijala i onih komponiranih od prepleta.
Iako su ornamentalni inicijali komponirani od beneventanskog repertoara najbrojniji u rukopisu, najraskošniji i najluksuzniji inicijali kodeksa su oni s ljudskim i životinjskim prikazima. Oni nemaju paralele u suvremenim gotičkim rukopisima (što je čudno s obzirom na činjenicu da se kodeks od fol. 79r sadržajno nastavlja gotičkim pismom), niti u starijim rukopisima pisanim beneventanom.
Inicijali s ljudskim figurama su zapadnog tipa. Izrazito su arhaični i imaju vizualne paralele s inicijalima s ljudskim prikazima iz kodeksa jedanaestog stoljeća pisanih karolinškom minuskulom.
S obzirom na to da je Epistolar prema novim znanstvenim spoznajama vjerojatno napisan s ciljem da bude liturgijska nadopuna raskošnom „Trogirskom evanđelistaru“, koji je pisan na temelju predložaka starijih beneventanskih rukopisa, što se očituje u sustavu njegove iluminacije, moje je mišljenje da je konzultiranje starijih rukopisa bilo dio stvaralačkog procesa i kod trogirskog Epistolara.
Iluminator je, naime, osim beneventanskih rukopisa konzultirao i „nebeneventanske“ predloške, i to one pisane karolinom. Dostupnost karolinških rukopisa u okruženju intenzivne beneventanske pismenosti (koja se u Trogiru očituje kontinuiranom upotrebom beneventane sve do u kasno trinaesto stoljeće), može se objasniti činjenicom da je u Dalmaciji u jedanaestom/dvanaestom stoljeću, kako nam svjedoči niz primjera, postojao suživot karoline i beneventane i to možda u većoj mjeri negoli je to do sada bilo uočeno.
Ključne riječi
beneventansko pismo; Trogir; Epistolar; Evanđelistar; iluminirani inicijali
Hrčak ID:
133549
URI
Datum izdavanja:
13.11.2014.
Posjeta: 1.497 *