Izvorni znanstveni članak

Sistemski pristup u dušobrižništvu braka i obitelji u krizi

Ivan Štengl ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

U središtu pozornosti teologije i društvenih znanosti stoji čovjek u svojemu višedimenzionalnom jedinstvu. Dok ga psihoterapija promovira u njegovu psihosocijalnom razvoju i pokušava mu izaći ususret u egzistencijalnoj i psihosomatskoj patnji, teologija i pastoralno djelovanje prate njegov put odrastanja i iskustva u vjeri. Obje stoga posvećuju visoku pozornost pojedincu ili ciljanim skupinama, dok je njihovo djelovanje manje usmjereno na bazičnu zajednicu života i vjere – obitelj. Svojevrstan zaokret u paradigmi predstavljaju u tom smislu obiteljske, odnosno sistemske i ekološke psihoterapije koje upotpunjuju nedostatke individualnog pristupa, a nailaze na interes za njihovu primjenu u pastoralnoj praksi. Ukazivanjem na odrednice tih psihoterapija u tumačenju nefunkcionalnih ponašanja i pojavnosti poremećaja, na ciljeve koje svojem djelovanju postavljaju te uvide u modele intervencije trebalo bi uvećati senzibilnost pastoralnog djelatnika/ice za uočavanje i razumijevanje problema i otvoriti im moguće smjernice specifičnom angažmanu. Psihoterapijska i pastoralna praksa moraju kod toga voditi računa o ukupnom kontekstu obitelji: o posljedicama permanentnih mijena u društvu, kulturi i ekonomiji na njezinu definiciju, heterogenost njezine strukture, poimanja identiteta i identifikacije, na vrijednosni sustav, toliko da nije moguće uobličiti jedinstven psihosocijalni profil ni obitelji ni njezinih članova pojedinačno, kao ni osmisliti općevažeći obrazac specifičnih interakcija.

Ključne riječi

sistemske i obiteljske psihoterapije; pastoral obitelji; obiteljske i bračne dinamike; psihosocijalni razvoj; poremećaj kao pokazatelj psihopatologije sistema

Hrčak ID:

147993

URI

https://hrcak.srce.hr/147993

Datum izdavanja:

28.10.2015.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.039 *