Poljoprivreda, Vol. 21 No. 2, 2015.
Ostalo
https://doi.org/10.18047/poljo.21.2.14
PRIMJENA GENOMSKIH INFORMACIJA U SELEKCIJI NERASTA NA KONCENTRACIJE SKATOLA I ANDROSTENONA
Boris Lukić
orcid.org/0000-0002-0528-5418
; Sveučilište J.J. Strossmayer u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Kralja Petra Svačića 1d, 31000 Osijek, Hrvatska
Sažetak
Genomski markeri, odnosno prediktori, pružaju nove mogućnosti u prevladavanju dosadašnjih ograničenja klasične selekcije protiv nerastovskoga svojstva. Stoga je cilj ovog istraživanja istražiti mogućnosti njihove primjene. U istraživanje je uključen 941 nerast, od kojih je 421 uparenih srodnika po ocu i majci, od kojih svaki nerast s visokom razinom skatola ima brata s niskom razinom skatola u masnome tkivu (>0.3 ug/g). Svim su uzorcima, osim razine skatola, utvrđene i razine androstenona. Životinje su genotipizirane, koristeći Illumina SNP60K porcine beadchip. Analiza unakrsne provjere izvršena je s ciljem uspoređivanja točnosti procjene GBLUP metode i pet Bayes metoda, na osnovi regresije u procjenjivanju nepromatranih fenotipskih svojstava. Raspon ostvarenih točnosti, koristeći različite metode procjena, bio je uzak za androstenon, između 0,29 (Bayes Lasso) i 0,31 (Bayes B), te širi za skatol, između 0,21 (GBLUP) i 0,26 (Bayes SSVS). Relativne točnosti, korigirane s prosječnim h2, iznosile su 0,540,56 za androstenon i 0,75-0,94 za skatol. S obzirom na to da se učinci dominantnosti u ukupnoj genetskoj varijabilnosti uglavnom nisu promatrali u nacionalnim uzgojnim programima evaluacije, dodatni je pristup korišten za procjenu dominantne genetske varijance za androstenon i skatol. Za androstenon, GBLUP s uključenim dominantnim učincima u modelu, procijenio je značajne omjere dominantnih genetskih varijanci (13%) u ukupnoj varijabilnosti. U slučaju skatola, procijenjena dominantna genetska varijanca bila je viša pristupom regionalnoga heritabiliteta, i to najviše na kromosomu 9, gdje je udio kromosomske regionalne dominantne varijance u ukupnoj dominantnoj varijanci iznosio 96%. Dobiveni rezultati pokazuju da je GBLUP najjednostavnija metoda genomske procjene za androstenon, ujedno je lako provediva te jedna od najtočnijih metoda. U slučaju skatola, potrebno je kreirati prilagođene modele koji mogu postići značajno bolje rezultate. Također, dominantni genetski učinci pružaju dodatne izvore genetske varijabilnosti za oba svojstva i istodobno nude novi i primjenjivi pristup u genomskim procjenama u okviru nacionalnih uzgojnih programa.
Ključne riječi
nerastovsko svojstvo; skatol; androstenon; genomska selekcija; GBLUP; Bayes; dominantnost; regionalni heritabilitet
Hrčak ID:
150624
URI
Datum izdavanja:
18.12.2015.
Posjeta: 1.106 *