Revija za sociologiju, Vol. 20 No. 3-4, 1989.
Esej
Maksimalizacija demokracije
C. B. Macpherson
Sažetak
Esej analizira teoriju kojom se opravdava poredak liberalno-dernokratskog, ili (što je za autora u suvremenosti isto) kapitalističkog tržišnog društva. Osnovni elementi te teorije jesu dvije pretenzije, kojima odgovaraju zahtjevi da ova društva (1) maksimaliziraju probitke/koristi svih svojih članova (i da to čine pravično), te da (2) maksimaliziraju i mogućnosti korištenja i razvijanja individualnih moči. Pokazuje se da se u (1) logički ne može dokazati maksimalizacija, a da (2) implicira dvosmisleno shvaćanje ljudski moći: deskriptivno, kao faktički pribavljenu moć (uključujući prisvojenu moć drugih, zahvaljujući djelomičnu monopolu vlasništva na sredstvima rada), i etičko, kao vlastite potencijale svakog pojedinca. Budući da je zahtjev (2) nastao kao reakcija na utilitarizam starijeg liberalnog razdoblja, radi akomodacije opravdavajuće teorije demokratskim uvjetima, pod pretenzijom (2) se ne uviđa spomenuta dvosmislenost, pod utjecajem utilitarističke pretenzije (1), koja nije napuštena, nego samo ’dopunjena’. Autor, međutim, pokazuje kako temeljenje čovjekovih prava na pravu neograničenog prisvajanja (uključujući i moći drugih) protuslovi etičkoj pretenziji maksimalizacije čovjekovih moći, i ne može se s njom nadopunjavati.
Nadalje se pokazuje kako je pravo neograničenog prisvajanja, kao osnovno pravo čovjeka liberalnog kapitalizma, bilo doduše nužno kao podsticaj razvoju produktivnog rada, ali ono ne samo da ne predstavlja izvedenicu neke vječite ljudske biti, nego je danas postalo uglavnom nepotrebno. Naime, određenje čovjeka kao bića koje karakterizira neograničena želja za probicima i zadovoljstvima jest legitimirajući postulat određenog razdoblja društvenog razvoja, a ne vječita značajka ljudske biti.
Ključne riječi
Hrčak ID:
155430
URI
Datum izdavanja:
31.12.1989.
Posjeta: 717 *