Izvorni znanstveni članak
Ranosrednjovjekovni grobovi iz Orlića u svjetlu dosadašnjih spoznaja o horizontu s poganskim karakteristikama pokapanja
Maja Petrinec
; Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, Hrvatska
Sažetak
U radu se iznose preliminarni rezultati arheoloških istraživanja provedenih u selu Orlić u razdobljuod 2010. do 2012. godine. Orlić se nalazi u Kosovom polju smještenom 7 km jugoistočno od Knina, te pripada Općini Biskupija. Prvi put se spominje 1373. godine u dokumentu o prodaji nekretnina Gojislava Velikobratića iz sela Orle, a potom i 1480. godine (in loco uocato Horli). Svoje staro ime zadržao je i u
razdoblju nakon turskih osvajanja, te se u popisu Kliškog sandžaka iz 1550. (nahija Kosovo) navodi kao selo s 23 kuće.
Najprije se u razmatranje uzimaju podatci o dosad ubiciranim srednjovjekovnim arheološkim lokalitetima i provedenim arheološkim iskopavanjima na području Orlića u razdoblju od kraja 19. stoljeća do danas.
Potom se donose rezultati najnovijih istraživanja provedenih na položaju iza negdašnje seoske poljoprivredne zadruge u neposrednoj blizini zgrade Općine Biskupija s opširnim osvrtom na ranosrednjovjekovne
grobove i nalaze. Riječ je o prvim arheološki dokazanim grobovima pod humcima u Hrvatskoj. Ovi se nalazi potom sagledavaju u okviru složene problematike grobalja tzv. horizonta s poganskim karakteristikama
pokapanja na području Hrvatske. U vezi s ritualom ukapanja ukazuje se i na slične pogrebne običaje na širem europskom prostoru naseljenom slavenskim narodima. Posebna poglavlja posvećena su problematici kontinuiteta iz kasnoantičkog razdoblja, a nastoji se ukazati
i na dosad slabo zapaženu prisutnost pojedinih predmeta suvremene bizantske produkcije.
Pokušavaju se ponuditi i odgovori na pitanja tko se zapravo pokapa na grobljima poganskog horizonta te može li se uopće na osnovi materijalne kulture i pogrebnih običaja govoriti o etničkoj pripadnosti pokojnika.
U zaključnim poglavljima ustvrđuje se da se sa slavenskom prisutnošću u Dalmaciji mora računati vjerojatno već od sredine 7. stoljeća, premda za to zasad još nema izravnih dokaza. Ta prisutnost, međutim,
jasno je vidljiva tijekom 8. stoljeća na grobljima u horizontu s poganskim karakteristikama pokapanja, o čemu u mnogo većoj mjeri svjedoče pogrebni običaji nego li grobni nalazi. Istovjetni pogrebni običaji
prisutni na širokom prostoru Europe, naseljenom Slavenima, potvrđuju njihov skupni identitet znatno više nego materijalna kultura koja se često oblikuje pod utjecajima drugih naroda s kojima dolaze u kontakt.
Činjenica da groblja u horizontu s poganskim karakteristikama pokapanja pokazuju jasnu slavensku komponentu ne isključuje etničku prisutnost indigenog stanovništva, koja se naslućuje u preuzimanju elemenata
kasnoaničke tradicije vidljivih kroz pojedine grobne nalaze. Ti nalazi, međutim, ne određuju izravno pokojnike, bilo kao Slavene, bilo kao pripadnike indigenog stanovništva. Koliko je tog stanovništva dočekalo
Slavene i kakav je međusobni omjer bio na područjima brojnih kraških polja, na širokom prostoru od Vinodola, Like i Ravnih kotara do jugozapadne Bosne, pa i dalje na jug, te kojim se tempom prilagodbeni
proces odvijao, nije vidljivo iz arheološke ostavštine grobalja o kojima je riječ. Ona tijekom 8. stoljeća pokazuju jednoobraznu materijalnu kulturu te se može pretpostaviti da se iskonski identitet pridošlih Slavena prenio na zatečeno indigeno stanovništvo. Zasad nije dovoljno jasan niti odnos s bizantskim gradovima u priobalju tijekom 8., a napose tijekom 7. stoljeća. Trenutno stanje istraženosti ostavlja još mnoga pitanja otvorenima.
Ključne riječi
Hrčak ID:
165919
URI
Datum izdavanja:
20.4.2015.
Posjeta: 1.707 *