hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

REZULTATI LIJEČENJA PRIJELOMA POTKOLJENICE U DJECE

Anko Antabak
Tomislav Luetić
Stanko Ćavar
Slavko Davila
Marko Bogović
Stipe Batinica

Puni tekst: hrvatski, pdf (217 KB) str. 0-0 preuzimanja: 152* citiraj
APA 6th Edition
Antabak, A., Luetić, T., Ćavar, S., Davila, S., Bogović, M. i Batinica, S. (2012). REZULTATI LIJEČENJA PRIJELOMA POTKOLJENICE U DJECE. Liječnički vjesnik, 134 (3-4), 0-0. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/172401
MLA 8th Edition
Antabak, Anko, et al. "REZULTATI LIJEČENJA PRIJELOMA POTKOLJENICE U DJECE." Liječnički vjesnik, vol. 134, br. 3-4, 2012, str. 0-0. https://hrcak.srce.hr/172401. Citirano 23.10.2019.
Chicago 17th Edition
Antabak, Anko, Tomislav Luetić, Stanko Ćavar, Slavko Davila, Marko Bogović i Stipe Batinica. "REZULTATI LIJEČENJA PRIJELOMA POTKOLJENICE U DJECE." Liječnički vjesnik 134, br. 3-4 (2012): 0-0. https://hrcak.srce.hr/172401
Harvard
Antabak, A., et al. (2012). 'REZULTATI LIJEČENJA PRIJELOMA POTKOLJENICE U DJECE', Liječnički vjesnik, 134(3-4), str. 0-0. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/172401 (Datum pristupa: 23.10.2019.)
Vancouver
Antabak A, Luetić T, Ćavar S, Davila S, Bogović M, Batinica S. REZULTATI LIJEČENJA PRIJELOMA POTKOLJENICE U DJECE. Liječnički vjesnik [Internet]. 2012 [pristupljeno 23.10.2019.];134(3-4):0-0. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/172401
IEEE
A. Antabak, T. Luetić, S. Ćavar, S. Davila, M. Bogović i S. Batinica, "REZULTATI LIJEČENJA PRIJELOMA POTKOLJENICE U DJECE", Liječnički vjesnik, vol.134, br. 3-4, str. 0-0, 2012. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/172401. [Citirano: 23.10.2019.]

Sažetak
Prijelomi dijafize obiju kosti potkoljenice najčešći su prijelomi donjih ekstremiteta i čine oko 15% svih prijeloma dugih kostiju u djece. To su većinom nestabilni prijelomi, teški za repoziciju i retenciju ulomaka, a postupak njihova liječenja nije posve usuglašen. U radu se analiziraju kasni rezultati liječenja 234-ero djece s prijelomima dijafize kostiju potkoljenice, ovisno o načinu liječenja (operacijska i konzervativna metoda). Otvoreni prijelom imala su 23 bolesnika, što čini 9,8% od ukupnog broja. U 194 bolesnika primijenili smo konzervativne metode, dok smo u njih 40 primijenili neke od operacijskih metoda liječenja. Najčešća korištena operacijska metoda bila je zatvorena repozicija ulomaka, na ekstenzijskom stolu i perkutana elastična stabilna intramedularna osteosinteza titanskim žicama. Za procjenu uspješnosti liječenja mjerene su zaostale kutne deformacije i razlike dužine zdrave i liječene noge. Sekundarni pomak ulomaka nakon započetoga konzervativnog liječenja, imala su 32 djeteta, što čini 15,2% od ukupnog broja konzervativno liječenih. Ukupno je 80-ero djece imalo zaostalu kutnu deformaciju liječene noge, njih 68 (35,0%) liječeno je konzervativno, a 12-ero (30,0%) operacijski. Bez razlike u dužini bolesne i zdrave noge bilo je 131 (67,5%) konzervativno liječeno dijete i 29-ero (72,5%) operacijski liječene djece. Ove razlike nisu statistički značajne. Rezultati liječenja ovih prijeloma u naše djece i autora sa sličnim serijama potvrđuju da nema statistički značajne razlike kasnih učinaka ovisno o načinu liječenja.

Ključne riječi
Prijelomi tibije – klasifikacija, liječenje, kirurgija; Fibula – ozljede; Prijelomi kostiju – klasifikacija, liječenje, kirurgija; Ishod liječenja

Hrčak ID: 172401

URI
https://hrcak.srce.hr/172401

[engleski]

Posjeta: 317 *