Govor, Vol. 13 No. 1-2, 1996.
Izvorni znanstveni članak
PERCEPTIVNA SNOŠLJIVOST PRI PRIHVAĆANJU INTONACIJSKIH OBILJEŽJA U ČEŠKOM JEZIKU
Zdena Palkova
; Filozofski fakultet Sveučilište u Pragu Češka
Sažetak
Na svakoj razini fonetskih istraživanja u središtu je pozornosti odnos između zvukovnih ostvaraja pojedinih govornih tekstova i općih pojmova bitnih za opis zvukovne strukture jezika. Ključni korektivni činitelj ovdje je percepcija govora na koju se odnosi to veći broj pokusa u istraživanju govora što se više razvija instrumentalna i kompjuterska tehnologija. Primjerice, tvorba pravila za automatsku TTS sintezu često zahtijeva da se pojednostavi odnos medu govornim pojavama, a uvijek uključuje smanjenje njihove neodređenosti. Ako pratimo snošljivost slušatelja prema otklonima od očekivanog oblika na materijalu čiji je sastav poznat i koji je u stanju podnijeli promatrane promjene, dobivamo značajne nam obavijesti i o važnosti individualnih zvukovnih parametara, i o udjelu neodređenosti u govornoj komunikaciji. Iskustvo nam, međutim, govori da prosudbe dobivene preko perceptivnih testiranja treba tumačiti uz razlikovanje prirode zadatka koji se postavlja pred slušatelja. U istraživanju prozodije češkog jezika do sada smo razlikovali tri njezina oblika:
1. stupanj snošljivosti s obzirom na razumijevanje govora
2. stupanj snošljivosti s obzirom na ukupnu komunikativnu prihvatljivost govora
3. utjecaj nenamjernog davanja prednosti pri perceptivnoj ocjeni
Pod razumljivošću podrazumijevamo postizanje suglasnosti između govornika i slušatelja, tj. treba biti udovoljen uvjet da slušatelj razumije smisao upravo onako kako je to govornik htio. Zamisao o komunikacijskoj prihvatljivosti nekad se povezivala najčešće sa govornim poremećajima i njihovim prevladavanjem. Danas se ona najčešće odnosi na sve veće nastojanje da se koristi stvoreni sintetizirani govorni signal. Osim razumljivosti, postoje zahtjevi i za olakšano percipiranje govora, a tu spadaju zahtjevi za raznolikošću oblika, za odgovarajućom brzinom odgovarajućom reljefnosti intonacijskih obrazaca i drugo. Kada se provode pokusi sa svrhom poboljšanja sinteze iznad neke osnovne razine razumljivosti može se dogoditi da se razumljivost govora i njegova prihvatljivost nužno ne podudaraju jedna s drugom. Primjerice u češkom jeziku se naglašava početni slog u riječi kako bi se pojačala njegova delimitativna funkcija, a posljedica tog obilježja jest slaba prihvatljivost za slušatelje, jer se taj način izgovora doživljava kao previše stereotipni. Također, oštro razlikovanje uzlazne intonacije upitne rečenice koja počinje upitnom riječju od uzlazne intononacije rečenica koje očekuju odgovor sa da ili ne, zahtijeva značajne visinske skokove, a negativno je ocijenjen od slušatelja. Čini se da slušatelj više voli slušni dojam koji je što sličniji onom što ga ostavlja prirodni govor, čak i ako to znači stanovitu neodređenost koja bez svake sumnje postoji i u normalnoj komunikaciji. Treći oblik koji valja uzeti u obzir, odnosi se na ono što slušatelji vole. Ponekad u slušnim tekstovima naiđemo da slušatelji preferiraju zvukovnu varijantu među opcijama bez prividne motivacije, primjerice iz ne-zvukovnog konteksta ili iz uvjeta pokusa. Takve slušne preferencije unose izobličenje u rezultate procjene, te (s obzirom na uporabu slušnih testova kojima se procjenjuje važnost govornih pojava) možda predstavljaju i zaseban metodološki problem. Članak daje nekoliko primjera podataka iz niza istraživanja na češkom koja se bave obilježjima zvukovne jedinice na razini riječi. Istraživanje ukljiučuje slušne testove koji se sastoje od nizova slogova čije značenje ovisi o načinu segmeniiranja u riječi (ili fonetskoj riječi, da se poslužimo strožom terminologijom), a o čemu odlučuje ispitanik. Znači, ispitanici donose odluke na osnovi svojeg jezičnog iskustva, a ne na osnovi teorijskih pretpostavki. (primjerice: "ale-VČE-RA-TO-PI-LI dobrovolne", što znači "ali jučer su XXX dobrovoljno", gdje se XXXmože zamijeniti ili sa TO PILI ili sa TOPILI.) Ovi su testovi rađeni i s prirodnim i sa sintetskim govorom. Za slijed s više od pet slogova u materijalu prirodnoga govora, stupanj slaganja između govornikove namjere i slušateljeve procjene iznosi otprilike 70- 75 %. Test na sintetskom govoru mijenja rezultat utječući na Fo (nulti formant). Testovi koji se koriste nizom intonacijskih modela iz materijala koji su slušatelji ocijenili primjenjivima na čitanje neutralnih tekstova, posjeduju očevidno niži stupanj slaganja između očekivanja i slušateljeve procjene nego kada se radi o prirodnim podacima (otprilike za 55-60 %). Međutim, svi materijali pokazuju istu tendenciju, te preferiraju segmentaciju petosložnog niza u lanac 3:2 (vidi tabelu A), a ne 2:3 (vidi tabelu B). Pokus s prirodnim govorom nosi naziv test Pri 1 na tabelama, a pokusi sa sintetskim govorom test Bele. ** Tabela 1 pokazuje u postocima ocjene koje se slažu s izvornom namjerom govornika. Taj postupak ne uzima u obzir da lije rečenicu "priznao" veći ili manji broj slušatelja. Tabela 2 (za signale prirodnoga govora) kao i tabela 3 (za TTS) daje podrobnije rezultate, a postupak je osjetljiviji na procjenu većine u pojedinačnim testovima. Očito je da postoji veće slaganje slušatelja za varijantu 3:2, bez obzira na to radi li se o namjeri govornika ili o TTS (vidi stupac A, red A+a nasuprot stupac B, red B+b, na tabelama 2 i 3). Osim toga, test te vrste pokazuje preference ovisne o tekstu testa, posebno glede leksika upotrebljenih konstrukcija. Na sintezu mogu istodobno djelovati sitne razlike koje ovise o kombinaciji glasova, naročito nepravilnosti koje nastaju tijekom prijelaza. Tabela 4 pokazuje tu vrstu preference na testu Bele u kojem tri rečenice imaju različito tumačenje, tri teže segmentaciji tipa 3:2, a tri prema tipu 2:3 (vidi tabelu 4). Opet je karakteristično da je ova leksički ovisna većina slabija kod segmentacije tipa 2:3 nego 3:2. Tabela 4 nadalje pokazuje jaku tendenciju lomljenja testiranog slijeda slogova prema Fo tipu obrisa (4), što se procjenjuje kod tipa 3:2 koji prevladava u svim dijelovima pokusa. Činjenica da on vjerojatno prevladava nad različitim vrstama preferenci potvrđuje istaknutost te tendencije. Jedan od glavnih ciljeva ovog istraživanja češke prozodije jest traženje zvukovnih karakteristika za koje pouzdano možemo reći da prednjače u percepciji govora. S te točke gledišta rezultati dobiveni primjenom raznih obilježja - primjerice intonacijskih obrisa - u kontekstu poznatih preferenca mogli bi dati kriterij za tu pouzdanost. Što bolje uvjete tehnologija pruža za istraživanje zacrtanog niza problema, to više u prvi plan dolazi opće pitanje koje se odnosi na udio pojedinačnih činitelja koji su zajedno odgovorni za razumljivost u pravom govornom okruženju. U tom pogledu treba posebno proučavati uzajamne odnose među zvukovnim činiteljima, nezvukovnim komponentama jezične konstrukcije, posebno one semantičke, te izvanlingvističke situacijske činitelje. Teško je sumnjati da različite razine snošljivosti onih koji slušaju svoj izvorni jezik i procjenjuju pojedina zvukovna obilježja govora imaju veze s jezičnim sustavom. To omogućuje usporedna istraživanja, posebice u srodnim jezicima.
Ključne riječi
intonacije; komunikacijska prihvatljivost; češki jezik
Hrčak ID:
175175
URI
Datum izdavanja:
1.3.1996.
Posjeta: 369 *