Stručni rad

Krvarenja iz parenhimatoznih organa abdomena

Ivo Mlinarić
Andrija Georgijević
Milan Ilić
Mario Ledinsky
Stjepan Geceg
Edvard Missoni
Đuro Vlašić

Sažetak

U svakodnevnoj kirurškoj praksi krvarenja iz parenhimatoznih organa abdomena svode se uglavnom na krvarenja iz jetre i slezene. Krvarenja nakon povrede pankereasa obično nisu jačeg intenziteta, dok krvarenja koja prate akutni hemoragični pankreatitis znaju biti vrlo jaka. Krvarenja iz uterusa i jajnika spadaju u domenu ginekologije, a krvarenja iz bubrega u domenu urologa. Kirurg se s njima susreća najčešće u politraumatiziranih bolesnika. Krvarenja iz jetre i slezene su većinom izdašna i mogu ugrožavati život bolesnika. Zbog toga preoperativna dijagnostika treba biti što brža i efikasnija kako bi se na vrijeme mogla provesti odgovarajuća kirurška terapija. Uzroci krvarenja iz ovih parenhimatoznih organa su pretežno povrede, bilo akcidentalne, bilo jatrogene. Krvarenja koja izazivaju patološki procesi, relativno su rijetka. Kod otvorenih povreda abdomena češće je oštećena jetra nego slezena, dok je to kod zatvorenih povreda obratno. Nagli porast prometnih nesreća paralelno prati i porast povreda parenhimatoznih organa abdomena, i to uglavnom u sklopu politraume. Prognoza ovih povreda ovisna je o opsežnosti dominantne povrede, jačini krvarenja i o faktoru vremena. U dijagnostičkom postupku otvorene povrede ne predstavljaju veće probleme, jer je u njih, osim u izuzetnim slučajevima, indicirana eksplorativna laparotomija. Najveći problem predstavljaju povrede abdomena i donjeg dijela toraksa, praćene hipovolemičkim šokom. Takva stanja zahtijevaju hitno zbrinjavanje u najbližoj zdravstvenoj ustanovi, bez obzira kako je ona opremljena. Radi toga u dijagnostičkom postupku posebno ističemo vrijednost punkcije i lavaže abdomena, koje se mogu izvesti u svakoj zdravstvenoj ustanovi. Shvaćanje da se u slučaju povrede jetre treba očuvati što više njenog tkiva, dok se slezena može odstraniti bez štetnih posljedica, mora se korigirati. Jetreno tkivo treba očuvati, ali pod uvjetom da mu je vitalitet održan, jer naknadna kirurška intervencija je znatno teža i opasnija. Splenektomija dovodi do niza štetnih posljedica, prvenstveno u djece. To se uglavnom odnosi na smanjenje imune obrane organizma i sklonost za infekciju koju prati visoki mortalitet. Radi toga, ako se slezena ne može očuvati poštednim kirurškim zahvatom, treba je poku­šati reimplantirati. To je opravdano uz uvjet da istovremeno nema kontaminacije sa znakovima peritonitisa. U prilog ovakvom stavu govore statistički podaci i iskustva stečena u Kirurškoj klinici KB »Dr Mladen Stojanović« u Zagrebu i Djelatnosti opće kirurgije u Medicinskom centru Bjelovar.

Ključne riječi

krvarenja; povrede abdomena

Hrčak ID:

196774

URI

https://hrcak.srce.hr/196774

Datum izdavanja:

1.12.1989.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.782 *