Stručni rad
Utjecaj nekih čimbenika na stupanj razvoja i primjene znanstvenih metoda odlučivanja
Igor Brajdić
; Sveučilište u Rijeci, Fakultet za turistički i hotelski menadžment, Opatija, Hrvatska
Sažetak
U primjeni i razvoju znanstvenih metoda odlučivanja postoji niz prepreka ka njihovoj sveobuhvatnijoj primjeni. Dio tih prepreka ima korijen u samim aktivnostima usmjerenim na njihov razvoj i primjenu, a dio leži u širem okruženju. Čimbenici koji značajno utječu na stupanj njihove uspješne primjene u prvom su redu same značajke tih metoda koje se mogu svesti na: opće značajke, značajke situacija u kojima se primjenjuje racionalno i znanstveno odlučivanje te konačno proces modeliranja. Slijede čimbenici koji su dio šireg okruženja, i to: opća razvijenost i stupanj primjene znanstvenih metoda odlučivanja u nekoj
zemlji, opća orijentacija ka prihvaćanju znanstvenih spoznaja, odnosno primjeni znanstvenih metoda uopće; i konačno svijest menadžera o postojanju i primjenjivosti tih metoda.
Posebice u razvoju i primjeni matematskih modela izdvajaju se sljedeći čimbenici:
1. Ako je sektor u okviru kojeg se ispoljava problem nezaobilazno kvalitativan, na način da se niti približno ne može kvantitativno opisati, tada naš pristup neće dati nikakav pozitivan ishod.
2. Parametri iz matematičke strukture modela moraju biti ocijenjeni prije nego što se primijene na bilo koju posebnu situaciju, a to nije uvijek moguće.
3. Poseban je problem zahtjev da se značajke modela moraju savršeno prilagoditi matematičkom instrumentariju koji se mora koristiti za njegovo rješavanje.
4. Nadalje, problem mora biti dovoljno uzak, a da bi omogućio da se izvedu svi proračuni u prihvatljivom roku i uz prihvatljivi trošak, i to unatoč činjenici da je računalo omogućilo rješavanje dosta složenih problema.
5. Niti jedan model neće nikada moći uključiti stotine elemenata ili informacija koje su se mogle smatrati relevantnim u svim slučajevima
koji nisu najjednostavniji. Čak i alati kao što su stabla odluke zahtijevaju da se radi s bitnim pojednostavljenjima u odnosu na alternative koje treba razmatrati. I obrnuto, njihova analitička korist biva znatno ograničena uz rizik da njihovo razumijevanje za odlučioca bude teže nego sam problem.
Umjesto optimizacije, u razvoju i primjeni tih modela imamo kao cilj postizanje “zadovoljavajućih” rezultata, a sve zbog nemogućnosti identifikacije i uzimanja u obzir svih mogućih relevantnih čimbenika.
Ključne riječi
znanstvene metode odlučivanja; ograničavajući čimbenici; modeliranje; matematički modeli
Hrčak ID:
200299
URI
Datum izdavanja:
15.4.2002.
Posjeta: 703 *