Izvorni znanstveni članak
ISHODIŠTE PITAGORINOG POUČKA U VUČEDOLSKOJ KULTURI NA PROSTORU HRVATSKE
Ivan JURIĆ
Marija ĐIKIĆ
Pavao PETRIČEVIĆ
Jacqueline BALEN
Sažetak
Van der Waerden, u knjizi Geometry and Algebra in Ancient Civilization
početke matematičke znanosti smješta u središnju Europu
u vrijeme između 3000. i 2500. godine prije Krista. Waerden
navodi da je već tada spoznat račun koji je kasnije definiran kao
Pitagorin poučak, jer je bilo poznato kako nacrtati geometrijske
crteže kojih se duljine stranica odnose kao cijeli brojevi. Ove spoznaje
su se iz središnje Europe proširile do Engleske i Škotske na
zapad, te do Bliskog istoka, Indije i Kine na istok. U vrijeme u kojem
Waerden drži da su spoznata navedena matematička znanja
u srednjoj Europi, na prostoru između Jadranskog mora, Karpata
i Alpa razvila se vučedolska kultura koja je trajala od 3000.
do 2200. god. prije Krista. Istraživanja su dala rezultate na temelju
kojih je bilo moguće zaključiti da su prva poljoprivredna naselja
podignuli doseljenici čije je podrijetlo iz Palestine i Male Azije
te da su s početkom uporabe drveta kao građevnog materijala
morali dolaziti do matematičkih spoznaja koje nisu bile potrebne
kada se gradilo u kamenu. U vučedolskom društvu onoga vremena
postoje obredi vezani uz astronomske događaje, a svetišta
se grade po određenim matematičkim pravilima. Geometrijski
crtež na kojemu su sve stranice četverokuta, trokuta, dijagonale
četverokuta i visine trokuta cijeli brojevi postaje simbolom koji se
na prostoru Hrvatske održao 3000 godina. Izneseno omogućava
zaključak da su njegovi crtači spoznali račun Pitagorina poučka,
što, uz ostalo, potvrđuje stajališta B. L. van der Waerdena o vremenu
i mjestu početaka, te pravcima širenja matematičke znanosti.
Ključne riječi
Hrčak ID:
20283
URI
Datum izdavanja:
30.6.2000.
Posjeta: 2.156 *