hrcak mascot   Srce   HID

In memoriam, Nekrolog

Prim. dr. sc. Vladimir Fedel

Predrag Mamontov

Puni tekst: hrvatski, pdf (284 KB) str. 0-0 preuzimanja: 14* citiraj
APA 6th Edition
Mamontov, P. (2019). Prim. dr. sc. Vladimir Fedel. Liječnički vjesnik, 141 (1-2), 0-0. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/220172
MLA 8th Edition
Mamontov, Predrag. "Prim. dr. sc. Vladimir Fedel." Liječnički vjesnik, vol. 141, br. 1-2, 2019, str. 0-0. https://hrcak.srce.hr/220172. Citirano 07.12.2019.
Chicago 17th Edition
Mamontov, Predrag. "Prim. dr. sc. Vladimir Fedel." Liječnički vjesnik 141, br. 1-2 (2019): 0-0. https://hrcak.srce.hr/220172
Harvard
Mamontov, P. (2019). 'Prim. dr. sc. Vladimir Fedel', Liječnički vjesnik, 141(1-2), str. 0-0. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/220172 (Datum pristupa: 07.12.2019.)
Vancouver
Mamontov P. Prim. dr. sc. Vladimir Fedel. Liječnički vjesnik [Internet]. 2019 [pristupljeno 07.12.2019.];141(1-2):0-0. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/220172
IEEE
P. Mamontov, "Prim. dr. sc. Vladimir Fedel", Liječnički vjesnik, vol.141, br. 1-2, str. 0-0, 2019. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/220172. [Citirano: 07.12.2019.]

Rad u XML formatu

Hrčak ID: 220172

URI
https://hrcak.srce.hr/220172

▼ Article Information


U nedjelju, 30. 9. 2018. zauvijek nas je napustio prim. dr. sc. Vladimir Fedel (1931. – 2018.), jedan od najistaknutijih pulskih liječnika koji je itekako zadužio zdravstvo najvećeg istarskoga grada.

Rođen u Ližnjanu, malome mjestu kraj Pule, već je u ranom djetinjstvu iskazivao interes za učenje i obrazovanje. U teškim godinama ranog djetinjstva, kada je Istra bila u sastavu Kraljevine Italije, ostavši u dobi od 5 godina bez oca, pred njim je bio težak put u ostvarivanju tog cilja. Godine 1951. maturirao je na Pazinskoj gimnaziji te se upisao na Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu gdje je diplomirao 1959. g. Nakon diplome vratio se u svoj rodni kraj i zaposlio se u tadašnjem Medicinskom centru Pula, u djelatnosti za kirurške bolesti, gdje je radio cijeli svoj život. Specijalistički ispit iz kirurgije položio je 1967., a zatim se svojim usmjerenjem i dodatnom specijalizacijom iz urologije 1978. g. posvetio razvoju urologije u pulskoj bolnici kao rukovoditelj Odjela za urološke bolesti. Tijekom četrdesetogodišnjega radnog vijeka presudna je njegova uloga pri osnivanju i otvaranju Centra za hemodijalizu 1976. godine te kao jednog od pokretača i suorganizatora u počecima eksplantacije organa u pulskoj bolnici. Naslov primarijusa kirurgije stekao je 1978. Doktorsku disertaciju obranio je na Riječkom sveučilištu 1989. g. stekavši titulu doktora znanosti. Iz njegova ranog, općekirurškog razdoblja nedvojbeni doprinos bila je inicijativa o osnivanju i izgradnji jedinice intenzivnog liječenja (u to vrijeme šok-soba) 1963. godine. Imao je viziju, osjetio je potrebu, pronašao putove za ostvarenje te ideje, iskoristio mogućnosti i svoj tadašnji društveni utjecaj da pribavi potrebna sredstva i ostvari tada skupi projekt koji je bitno pridonio kvaliteti liječenja teških i akutnih kirurških bolesnika. Takva specijalizirana i u cijelosti ekipirana jedinica bila je jedna od prvih u bivšoj državi, a potaknula je i razvoj intenzivnog liječenja, dodatnu edukaciju kadrova i postizanje nove kvalitete u medicinskom radu.

Iz kasnijeg razdoblja potrebno je upozoriti na nekoliko osnovnih stupova koje je karakteriziralo njegovo urološko djelovanje:

– Shvativši da se gube bolesnici u fazi akutnog i kroničnog zatajenja bubrežne funkcije, godine 1973. pokrenuo je inicijativu za osnivanje Centra za dijalitičko liječenje. Za ono je vrijeme to bio opsežan i hrabar pothvat s obzirom na visoku cijenu cijelog projekta, tada oskudna medicinska znanja, a i nedovoljnu potporu okoline. Bila je to jedna od prvih takvih jedinica izvan kliničkih bolnica. Njegova sposobnost usklađivanja toga razvojnog skoka s iskusnim riječkim kliničkim stručnjacima uvelike je pridonijela uspjehu. Dakako da je uspostavljanje ovakvoga specijaliziranog odjela nalagalo obrazovanje kadrova svih razina i tako dalo poticaj daljnjemu medicinskom napretku cijele ustanove.

– U to vrijeme započelo je širenje svijesti o potrebi dobivanja organa umrlih osoba radi presađivanja kao djelomičnog rješenja za liječenje teških i terminalnih bubrežnih bolesnika. Bilo je to razdoblje u kojem legislativa nije bila sasvim dorečena, a epoha transplantacije već je počela u svijetu, pa čak i u Hrvatskoj. Organizirao je na ovom području skupove visoke razine o moždanoj smrti, indikacijama za transplantaciju, kriterijima za probir umrlih davatelja i dr. Time je potaknuo stjecanje novih medicinskih znanja. Bili su to temelji za kasniji uspješni zamah donorstva i eksplantacije kao preduvjeta razvoja transplantacijske medicine. Stvarao je s drugima u Hrvatskoj čvrste i sustavne temelje za današnju uspješnu transplantaciju, koja je do tada muku mučila s nedostatkom organa za presađivanje.

Objavio je velik broj stručnih i znanstvenih radova. Cijeli je svoj ne samo radni već i životni vijek ulagao u napredak struke i uvjeta rada u svojemu rodnom kraju, uz stalan angažman i u Hrvatskome liječničkom zboru čiji je bio predsjednik Istarske podružnice u razdoblju 1983. – 1984. Bio je i aktivni član Lige za borbu protiv raka te Kirurškog i Urološkoga stručnog društva HLZ-a.

Dr. Fedel je 1999. godine, kao javno priznanje za svoj dugogodišnji medicinski rad i posebne uspjehe u unapređivanju zdravstva, čime je dao znatan doprinos razvitku i ugledu Pule, nagrađen najvišim gradskim priznanjem – Nagradom Grada Pule. Tom je prilikom, imajući viziju daljnjeg razvoja istarskoga zdravstvenog sustava te prognozirajući teškoće rada pulske bolnice na dvije lokacije, izjavio: „Neće biti perspektive niti zadovoljavajuće zdravstvene zaštite u idućem stoljeću ako se ne shvati da ovomu gradu i ovoj županiji treba nova bolnica.“ Njegova vizija izgradnje nove pulske bolnice u završnoj je fazi ostvarenja, iako, nažalost, nije dočekao njezino stavljanje u punu funkciju.


This display is generated from NISO JATS XML with jats-html.xsl. The XSLT engine is libxslt.

Posjeta: 29 *