Kineziologija, Vol. 33. No. 2., 2001.
Prethodno priopćenje
Učestalost i distribucija ozljeda u natjecateljskom nekontaktnom karateu
Jelena Macan
; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Croatia
Danijela Bundalo
; Medical Board of Croatian karate union, Zagreb, Croatia
Goran Romis
; Karate club “Croatia”, Zagreb, Croatia
Sažetak
UVOD
Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi učestalost, lokalizaciju i težinu ozljeda nastalih tijekom karataških borbi u sklopu službenih natjecanja Hrvatskog karate saveza.
METODE I ISPITANICI
Podaci su prikupljani 1997. godine tijekom jesenske natjecateljske sezone, na županijskim i državnim prvenstvima u nekonktaktnom karateu za sve dobne kategorije te na izbornom državnom turniru za odlazak na seniorsko svjetsko prvenstvo. Natjecanja su se odvijala prema pravilima WUHO (World Union of Harate-do Organizations) pravilima. Istraživanje je provedeno odvojeno sa ženama i s muškarcima u tri dobne kategorije: učenici/učenice - mladi kadeti/kadetkinje (10-14 godina), kadeti/kadetkinje – juniori/juniorke (15- 21 godinu) i seniori/seniorke (ł18 godina). Ukupno je praćeno 880 borbi. Podaci o spolu i dobi sportaša te o lokalizaciji, težini i načinu zadobivanja ozljeda dobiveni su upitnikom koji je popunio autorna borilištu za vrijeme natjecanja. Prema težini ozljede su kategorizirane u lake (stupanj 1), srednje teške (stupanj 2) i teške (stupanj 3). Prema lokalizaciji ozljede su podijeljene u ozljede glave, vrata, trupa (uključujući genitalije) te gornjih i donjih ekstremiteta. Bilježen je i način zadobivanja ozljede, je li ona posljedica udarca rukom ili nogom. Za određivanje značajnosti razlika u učestalosti i distribuciji ozljeda prema dobi i spolu korišteni su neparametrijski testovi, a vrijednost PŁ 0,05 smatra se statistički značajnom.
REZULTATI I RASPRAVA
Ukupno je u 880 borbi zabilježeno 206 ozljeda. U muškaraca, učenici – mladi kadeti imali su značajno manju učestalost ozljeda od kadeta - juniora (17,1%: 27,0%; P=0,042) i seniora (17,1%: 26,7%; P=0,023). U žena, učestalost ozljeda bila je podjednaka u seniorki, kadetkinja
- juniorki i učenica - mladih kadetkinja (21,8%: 21,1%:20,7%; n.s.). Nije utvrđena statistički značajna razlika u učestalosti ozljeda između muškaraca i žena svih dobnih skupina. Najčešći uzrok ozljede u svim dobnim skupinama bio je udarac rukom. U učenika - mladih kadeta značajno više ozljeda uzrokovano je nožnim udarcima nego u seniora (29%:11,9%; P=0,038). U svim dobnim skupinama dominirale su ozljede glave. U učenika - mladih kadeta više su zastupljene ozljede trupa i donjih ekstremiteta nego u seniora (trup - 21,9%:5,3%; noge – 21,9%:4,4%). S obzirom na težinu ozljeda, u većini slučajeva radilo se o lakim ozljedama. U svega 6, od ukupno 206 zabilježenih ozljeda, radilo se o težim ozljedama zglobova i kostiju koje su kategorizirane u skupinu srednje teških ozljeda, a to su bile: fraktura nosne kosti, luksacija metatarzofalangealnog zgloba, luksacija karpalnog zgloba, dvije frakture metakarpalne kosti i luksacija lakta. Teške ozljede nisu zabilježene.
U svjetskoj literaturi postoje brojni radovi o učestalosti i težini ozljeda tijekom bavljenja borilačkim sportovima. Rezultati tih istraživanja dosta se međusobno razlikuju zbog proučavanja različitih borilačkih sportova, različito definiranih skupina ispitanika i istraživackih metodoloških razlika. Najcešće su se istraživanja provodila u karateu, judu i tekvandou. U istraživanjima karatea problem izaziva postojanje mnogobrojnih škola karatea koje se međusobno znatno razlikuju u tehnici i pravilima borbe, što dovodi do zbrke u rezultatima koji se odnose na ozljede zadobivene u karataškim borbama. Naši su rezultati u skladu sa sličnim istraživanjima koja su proveli drugi autori, jer pokazuju učestalost od približno 1 ozljede na svake 4 nekontaktne karate borbe, podjednako u oba spola, seniora i juniora, a i potvrđuju da je učestalost ozljeda u nekontaktnom karateu veća nego u tekvandou. U skupini učenika učestalost ozljeda je značajno manja nego u seniora i juniora, što se može objasniti oštrijim (strožim) sudačkim odnosnom prema nekontroliranim udarcima. U toj je dobnoj skupini kriterij za bodovanje udaraca blaži, pa učenici ne moraju izvoditi udarce tako precizno kao juniori i seniori. Brzina i snaga udaraca u učenika je također manja, što doprinosi manjoj potrebi za liječničkim intervencijama. U skupini juniora-kadeta i seniora je, zbog vrlo dinamičnih, često i žestokih borbi s mnogo brzih i snažnih udaraca, učestalost ozljeđivanja veća. Rezultat da je udarac rukom najcešći uzrok ozljeda u svim dobnim skupinama očekivan je i razumljiv jer se tijekom borbe pretežno izvode napadi i kontranapadi ručnim tehnikama. Nožne tehnike su složenije, duže traju i napadač je često tijekom ili nakon izvođenja udarca u nestabilnom ravnotežnom položaju, čime protivniku pruža veću šansu protivniku za kontranapad. U skupini učenika-mladih kadeta značajno je više ozljeda uzrokovano nožnim udarcima nego u seniora. Najmlađa dobna skupina više koristi nožne tehnike najvjerojatnije zbog njihove atraktivnosti, ali s obzirom na borbeno neiskustvo, nedostatak taktike i lošiju tehničku izvedbu to rezultira sa češćim ozljedama. Najviše ozljeda je lokalizirano na glavi zbog same tehnike karatea. U borbi prevladavaju udarci usmjereni prema glavi, a područje glave je i anatomski osjetljivije na ozljede od trupa. Akcije tijekom karate borbe vrlo su brze, pa se često događa da već i mali pomak glave borca koji se brani za vrijeme dok napadač izvodi napad u glavu rezultira nekontroliranim udarcem i ozljedom. Ozljede trupa i donjih ekstremiteta učestalije su u najmlađoj dobnoj skupini nego u kadeta - juniora i seniora zbog češće upotrebe loše tehnički izvedenih nožnih, kao i obrambenih tehnika. U obzir treba uzeti i činjenicu da se radi o najmlađoj dobnoj skupini koja je zbog nježne tjelesne grade podložnija ozljedama. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da su ozljede zadobivene tijekom karate borbi uglavnom lake, tj. da borac radi njih ne mora prekinuti natjecanje. Razlog tome prvenstveno treba tražiti u pravilima karatea kojima se zabranjuje protivniku nanijeti ozljede. Prevenciji ozljeda, međutim, treba posvetiti veliku pažnju s obzirom da neki literaturni podaci govore o vrlo teškim, pa i smrtonosnim ozljedama koje su se dogodile tijekom natjecanja u borilačkim sportovima.
Mogućnosti za zadobivanje težih ozljeda smanjuju se obveznim nošenjem zaštitne opreme te striktnim sudenjem i oštrim kažnjavanjem nekontroliranih udaraca, naročito u najmlađim dobnim skupinama. Značajna je uloga trenera u prevenciji ozljeda u vidu pravilne tehničke i taktičke pripreme natjecatelja, ali i vođenjem računa o općem stanju natjecatelja (pravilan ritam treninga i odmora, adekvatna prehrana). Preventivno se djelovati redoviti i sistematski pregledi sportaša- natjecatelja, koji se, uz pravilan rad sudaca i članova natjecateljske komisije, onemogućiti bolesnim ili ozljedenim natjecateljima sudjelovanje u borbi. Odvijanje natjecanja u mikroklimatski adekvatnim prostorima s obaveznom mekom podlogom te optimalna organizacija natjecanja takoder su značajni čimbenici u prevenciji ozljeda.
ZAKLJUČAK
Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je nekontaktni karate u Hrvatskoj danas siguran sport pod uvjetom daljnjeg pridržavanja navedenih pravila treninga i natjecanju. S obzirom na njegovu atraktivnost i pozitivan utjecaj na razvoj funkcionalnih i motoričkih sposobnosti te na mogućnost primjene i u rekreativnom obliku, može se preporučiti svim dobnim skupinama.
Ključne riječi
ozljede; nekontaktni karate; prevencija
Hrčak ID:
225274
URI
Datum izdavanja:
1.12.2001.
Posjeta: 1.034 *