Kineziologija, Vol. 34. No. 2., 2002.
Izvorni znanstveni članak
Razlike u intenzitetima treninga izdržljivosti kajakaša na divljim vodama kontroliranima konstantnom frekvencijom srca i brzinom veslanja
Anton Ušaj
; Laboratory of Biodynamics, Faculty of Sport, University of Ljubljana, Slovenia
Sažetak
Uvod
U treningu izdržljivosti za disciplinu slaloma u kajaku na divljim vodama uglavnom se koristi metoda intervalnog treninga. Priroda intervalnog treninga, međutim, javlja se i u kontinuiranoj metodi veslanja kroz vrata tijekom koje kajakaš mora neprestano izvoditi zavoje u raznim smjerovima pa to zahtijeva stalne promjene brzine veslanja, čak i na mirnim vodama (stajaćicama), a osobito onda kada je smjer veslanja suprotan vodenoj struji tekućice i/ili brzaca. Intenzitet treninga morao bi se za svaku metodu i uvjete rada kontrolirati na različite načine: za veslanje na stajaćici (mirnoj vodi) mogu se koristiti konstantna frekvencija srca (FS) i/ili brzina veslanja (v), tj. zadani vremenski intervali za određene dionice, dok se za kontrolu intenziteta veslanja na tekućicama (i brzacima) može koristiti samo pokazatelj frekvencije srca. Postavlja se, međutim, pitanje izazivaju li trenažni intenziteti kontrolirani pokazateljima FSOBLA ili vOBLA (brzina) istu reakciju organizma te može li ih se smatrati podjednakim trenažnim podražajima (stimulus). Frekvencija se srca obicno povećava tijekom kontinuiranoga vježbanja konstantnim intenzitetom (brzinom, snagom). Stoga bi se moglo pretpostaviti da intenzitet treninga kontroliran frekvencijom srca (FSOBLA) utječe drugačije na brzinu stvaranja mliječne kiseline ([LA] kinetics) od treninga nadziranoga brzinom rada (vOBLA). Ta hipoteza
provjerena je u ovom istraživanju tijekom standardiziranoga intervalnog treninga izdržljivosti na vodi stajaćici.
Materijal i metode
Uzorak ispitanika i (N = 8; dob = 21 ± 3 go- dine; visina 173 ± 7 cm; tjelesna težina = 63 ± 8 kg) činili su kajakaši-slalomaši na divljim vodama zavidne međunarodne kvalitete, članovi nacionalne slovenske vrste. Svi ispitanici prvo su sudjelovali u standardiziranom progresivnom testu na vodi stajaćici. Test se sastojao od veslanja na pet dionica od 600 m. Svako ponavljanje veslalo se kontroliranom brzinom koja je omogućavala održavanje konstantne FS na 110, 130, 150 i 165 otkucaja u minuti te na razini maksimalne FS. Izračunate su brzine i FS koje su odgovarale razini OBLA. Vrijednosti FSOBLA nakon toga su u prvom eksperimentu korištene kao kriterij za određivanje intenziteta rada u intervalnom treningu koji se sastojao od veslanja 8 x 500m na vodi stajaćici, sa stankom od jedne minute između ponavljanja. Uzorci kapilarne krvi za određenje koncentracije mliječne kiseline u krvi [LA] uzeti su iz ušne resice ispitanika nakon 2., 4., 6., 7. i 8. ponavljanja.
Drugi eksperiment sastojao se od 8 x 500 m intervalnog veslanja na stajaćici (stanka od 1 min između ponavljanja) kroz standardizirano postavljena vrata za slalom. Trenažni intenzitet kontroliran je u tom eksperimentu prolaznim vremenima koja je ispitanik morao postići pri određenim vratima, kao i brzinom za ukupnu dionicu koja je odgovarala vOBLA. Uzorci krvi za određivanje koncentracije mliječne kiseline u krvi uzeti su kao i u prvom eksperimentu (nakon 2., 4., 6., 7. i 8. ponavljanja). Potom je izračunata △ FS kao razlika izmebu FS određene pomocu razine OBLA i stvarnih vrijednosti FS dostignutih u svakom ponavljanju tijekom tre- ninga. Za svakog ispitanika izracunata je △t(△ vrijeme) kao razlika između vremenskih intervala koji odgovaraju za vOBLA i stvarno postignutih vremena u svakom ponavljanju tijekom treninga. Za usporedbu podataka o FS i [LA] dobivenih u raznim ponavljanjima tijekom jednog i drugog eksperimenta korišten je t-test za parove. Razlike među vrijednostima FS i [LA] prikupljenima u dva eksperimenta međusobno su uspoređene t-testom.
Rezultati
U prvom eksperimentu FSOBLA bio je ciljani pokazatelj intenziteta intervalnoga treninga (veslanje 8 x 500m). Relativne prosječne vrijed- nosti grupe, dobivene iz razlike izmebu FSOBLA i vrijednosti izmjerenih tijekom treninga (△ FS), pokazale su da su veslaci relativno točno postizali ciljanu FSOBLA. Usprkos tome što je prosječna vrijednost koncentracije mliječne kiseline u krvi [LA] (4.4 ± 1.1mmol/l) bila različita od referentnih 4.0 mmol/l, pojavile su se druge dvije karakteristike koje su upućivale na to da je [LA] odgovor bio drugačiji od očekivanoga. Prvo obilježje bila je velika standardna devijacija (±1.1mmol/l), a druga je pokazivala neprekidno smanjivanje koncentracije [LA] tijekom treninga – od 4.3 ± 1.2mmol/l, zabilježene tijekom drugog ponavljanja, preko 3.4 ± 1.4mmol/l (p<0.01) do vrijednosti od 3 ± 1.1mmol/l, zabilježene u mjerenju nakon posljednjeg veslanja dionice od 500m. Dakle, maksimalna razina trenažnog intenziteta, gdje je vrijednost koncentracije laktata [LA] trebala biti konstantna, uopce nije dosegnuta. U drugom eksperimentu vOBLA je bio ciljani pokazatelj intenziteta intervalnoga treninga tu do određene razine, a onda u gotovo svih ispitanika pocinju polagano opadati tijekom treninga, premda su vrijednosti FS čitavo vrijeme prilično stabilne. Dakle, FSOBLA može predstavljati niži intenzitet veslanja od onoga u kojemu je koncentracija laktata fluktuirala oko sličnih vrijednosti između ponavljanja. Kada se brzina (veslanje 8 x 500m). Ispitanici su postizali ciljano no individualno vrijeme tocnošcu od ± 5 s. Relativna FS dobivena je kao razlika između i vrijednosti zabilježenih tijekom svakog ponavljanja ( △ FS). U prvom veslanju dionice od 500m zabilježene su vrijednosti slične vrijednostima FSOBLA (2 ± 5 otk./min), ali je nakon toga FS kontinuirano rasla. Vrijednosti △ FS dosegnule su statistički značajno (p<0.05) više vrijednosti u četvrtom ponavljanju (8 ± 6 otk./min) i nastavile su rasti sve do 15 ± 9 otk./min. Prosječne vrijednosti koncentracije mliječne kiseline u krvi [LA] bile su konstantne, ali su bile više od 4.4 mmol/l. Dakle, vOBLA ili ekvivalentni vremenski interval nisu odrazile laktatni odgovor organizma na očekivani način (4.4 mmol/l).
Zaključci
U literaturi nisu nabeni podaci o tome da bi se intenzitet treninga izdržljivosti za kajakaše-slalomaše na divljim vodama istraživao kriterijem OBLA, usprkos uvjerenju autora da se taj kriterij uobičajeno rabi u sportskoj praksi. Naši rezultati, u eksperimentu u kojemu je FSOBLA bio kriterij za određenje intenziteta treninga, pokazuju da vrijednosti [LA] inicijalno rastu do određene razine, a onda u gotovo svih ispitanika počinju polagano opadati tijekom treninga, premda su vrijednosti FS čitavo vrijeme prilično stabilne. Dakle, FSOBLA može predstavljati niži intenzitet veslanja od onoga u kojemu je koncentracija laktata fluktuirala oko slicnih vrijednosti između ponavljanja. Kada se brzina veslanja vOBLA koristila kao kriterij za određenje intenziteta intervalnog treninga izdržljivosti, u većine ispitanika zabilježena je stabilna fluktuacija [LA] između ponavljanja, usprkos povišenim vrijednostima (>4.4 mmol/l). Dakle, postignute su takve specifične stabilne vrijednosti [LA] usprkos tomu što nije moguće potvrditi da su to bili i maksimalni intenziteti, tijekom kojih se inace koncentracija [LA] ne povećava. Može se zaključiti da su vrijednosti FSOBLA odgovarale nižem, a vrijednosti vOBLA višem trenažnom podražaju kada se kao referentna mjera uzela u obzir kinetika [LA]. Rezultati govore u prilog kontrolnog principa vOBLA koji bi bilo preporučljivo koristiti u treningu izdržljivosti za kajakaše na divljim vodama, disciplina slalom, zato što on osigurava puno intenzivniji trenažni podražaj. Budući da se određivanje intenziteta treninga pomoću vOBLA može koristiti samo za trening na stajaćim vodama, za određivanje intenziteta treninga na tekućim i divljim vodama morat će se koristiti kriterij FSOBLA, ali pri tome je potreban oprez, zato što tako određen trenažni podražaj (stimulus) može biti niži od potrebnoga. Naši rezultati pokazuju da FS nije sukladna s kinetikom koncentracije mliječne kiseline u krvi.
Ključne riječi
Hrčak ID:
225486
URI
Datum izdavanja:
18.12.2002.
Posjeta: 883 *