Izvorni znanstveni članak
Čempresi i cedrovi u funkciji melioracija i obnove izgorenih površina na području krša
Željko Španjol
; Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Boris Dobrić
; Veleučilište “Marko Marulić” u Kninu, Odjel Poljoprivreda krša, Knin
Sažetak
U radu su navedene biološke i ekološke značajke, rasprostranjenost, primjena u krajobrazu i gospodarstvu te šumsko-uzgojne karakteristike za odabrane vrste čempresa i cedrova koji se najviše koriste u šumarstvu i hortikulturi. Rezimirajući navedeno došli smo do sljedećih činjenica: stablo običnog čempresa je heliofitna vrsta visoka do 30 m. Kserofitna je vrsta. Kod nas se može uzgajati u arealskim razmjerima rasprostranjenja masline. Uzgaja se u hortikulturi i u svrhu šumskih melioracija. Sjeme mu je adaptirano na požare pa se dobro samoobnavlja nakon požara. Arizonski čempres naraste od 12-15 m i nije zahtjevan prema tlu. Pogodan je za podizanje vjetrobranih pojaseva, šumskih melioracija i u svrhu pošumljavanja. Atlaski cedar je stablo visine do 40 metara, aridnih područja te za rast i uzgoj treba obilje svjetla. U meliorativnom smislu je značajna četinjača. Stablo libanonskog cedra doseže i do 40 metara visine te raste u aridnim područjima. Heliofitna je vrsta. U meliorativnom pogledu je značajna četinjača. Himalajski cedar je do 50 m visoko stablo. U nas se često uzgaja u primorskim nasadima. Kod nas su cedrovi sađeni gotovo isključivo kao dekorativne, hortikulturne vrste dok ih vrlo malo ima, uglavnom u mješovitim, kulturama s borovima, pretežito u Istri i rijetko na obalnom području (Musapstan-Zadar) ili otocima. Općenito sažimajući, ove perspektivne mediteranske vrste bi se trebale više koristiti u melioracijama krša, sanaciji izgorenih površina, u šumarstvu kao gospodarske vrste u mješovitim kulturama, pa i u hortikulturi.
Ključne riječi
Čempresi; cedrovi; melioracije; krš; biologija
Hrčak ID:
232014
URI
Datum izdavanja:
23.12.2019.
Posjeta: 2.092 *