Pregledni rad
Autoimune bolesti jetre
Dorotea Božić Ozretić
Ivan Žaja
Nikola Perković
Sažetak
Autoimune bolesti jetre uključuju autoimuni hepatitis (AIH), primarni bilijarni kolangitis (PBC) i primarni sklerozirajući kolangitis (PSC), te se nerijetko pojavljuju i zajedno u vidu sindroma preklapanja (overlap). Dok AIH primarno pogađa jetrene stanice, druge dvije bolesti zahvaćaju bilijarni epitel i tipično se prezentiraju svrbežom, umorom, žuticom te kolestatskim profilom u laboratorijskim nalazima. AIH i PBC pogađaju dominantno osobe ženskog spola i imaju specifične, gotovo patognomonične serološke biljege, dok se PSC tipično javlja kod mladih muškaraca oboljelih od upalnih bolesti crijeva. Ove bolesti pretežito su asimptomatske ili vrlo nespecifičnih simptoma, zbog čega često prođu nezapaženo i otkriju se tek u stadiju uznapredovane fibroze ili ciroze. Dok je biopsija jetre zlatni standard u dijagnostici AIH i sindroma preklapanja, MRCP je metoda izbora u PSC-u. U terapijskom smislu, AIH uglavnom pokazuje dobar odgovor na imunosupresivnu terapiju za koju je ključno ne prekinuti je do postizanja ne samo biokemijske, već i histološke remisije, što nužno zahtijeva barem tri godine liječenja. Ursodeoksikolna i obetikolna kiselina te ERCP kod striktura ekstrahepatalnih žučnih vodova zasad su jedini modaliteti liječenja kolestatskih bolesti jetre. U razdoblju dekompenzirane ciroze jetre transplantacija ostaje kao posljednja mogućnost izlječenja, osobito u slučaju razvoja hepatocelularnog karcinoma.
Ključne riječi
autoimuni hepatitis; primarni bilijarni kolangitis; primarni sklerozirajući kolangitis; ciroza jetre; ursodeoksikolna kiselina; transplantacija jetre
Hrčak ID:
232203
URI
Datum izdavanja:
15.1.2020.
Posjeta: 9.108 *